ZA KRIŽEM NA OTOKU HVARU …DALEKO A U MISLIMA NA STOLJETNU PROCESIJU
tekst i foto: Jakov Vranković
Koblenz/ Stoljetna procesija Za Križem na otoku Hvaru jedinstvena je u razdoblju približavanja korizme svom vrhuncu, a to se posebno odnosi na stanovnike mjesta koji u procesiji sudjeluju. Svi Hvarani rođeni u ovim mjestima ma di bili po svitu za Veliku sedmicu dušom su u crkvi svog krštenja. A koliko je procesija Za Križem poznata, potvđuje i to što je uvrštena na UNESCKOV popis svjetske nematerijalne baštine. Vrhunac slavlja Velike sedmice je noć Velikog četvrtka na petak, kada procesije iz mjesta Svirče (moje rodno mjesto) Vrbanja,Vrboske, Jelse, Pitava i Vrisnika u 22.00 sati kreće na put koji je dug oko 30 kilometara …procesija koja do sada nikada nije bila spriječena. Župnik pridaje križonoši Križ, koji je u nekim župama težak 18 kilograma, dvojica kantadura zapjevaju sredovjekovnu melodiju Gospina plača. Melodija je specifična u svim župama različita “Nut mislimo svi mi danas, Ki na križu umri za nas…..”
Križonošu prate četvorica najbližih a za njima u tunikama, kandalirima, torcima i feralima a onda slijedi mnoštvo naroda, u zadnje vrijeme u mjestima posebno u Jelsi priključi se i puno turista.
U svakoj crkvi, prekrasno uređen oltar s Isusovim grobom, kojem se svi skrušeno poklone i pomole. Kantaduri otpjevaju jednu štrovu, zbor župe jednu prigodnu pjesmu izmoli se pet očenaša i onda u drugu crkvu i tako čitavu noć. U petak ujutro čitava sela dočekuju svoj Križ, obitelj i bliži ljube križ a križonoša ponosan i sretan što je svoj zavjet časno izvršio. Ispred crkve dočekuje ga svećenik i poljubi, svi su sretni što je procesija bila u duhu vjere i Isusove muke. Moram spomenuti i prekrasan običaj u Jelsi, na popularnoj Pjaci okupi se više stotina vjernika i željno očekuju križnošu koji zadnjih stotinjak metara još ima snage, trčećim korakom pada u zagrljaj svom župniku. Trnci i suze obliju mnoge nazočne kada ovo gledaju, ali to je dio Forske procesije Za Križem koja je svim mještanima iz ovih mjesto duboko u srcu i ma di oni bili uvik su za Velu šetemonu u mislima u crkvi svog krštenja. Ja sam imao sreću da sam lanjske godine bio u svom mjestu i čitavu noć dočekavao križe iz drugih mista, to je nešto neponovljivo.
To je najbolje opisao u svojoj krijizi Za Križem u riječi i slici, pučki pjesnik iz Vrbanja, Marko Pavičić-Kotin.