tekst i foto: Jakov Vranković
Koblenz/Baš onako kako to i dolikuje, vjernici u misiji Koblenz proslavili su Veliki tjedan a posebno svečano i Uskrs. Slavlje velikog tjedna slavilo se onako kako su mnogi svojevremeno činili i u crkvama svoga krštenja. Sveta misa na Veliki četvrtak bila je u svijesti vjernika kao priprava za blagdan Uskrsa. Veliki četvrtak slavi se kao rođendan najveće svetinje -sv.Mise, koju je Isus ustanovi na posljednjoj večeri. Crkva je bila dobro ispunjena.
Na Veli petak crkva je isto bila dobro ispunjema vjernicima a obred je počeo Mukom Isusovom po Ivanu koju su čitali Mario Vranješ,Vlč. Stjepan i Neno Slišković. Slijedilo je otkrivanje Križa i ljubljenje a zatim sv. pričest.
Posebno svečano je bilo za Veliku subotu. Uskrsno bdijenje počelo je u 23.00 sata. Ppočelo je obredom blagoslova vatre i unošenjem u crkvu, te paljenjem svijeća. Sv. Misa je bila svečana a crkva doslovce prepuna. Kilometri nisu bili prepreka da veliki broj vjernika sudjeluje u obredu. Nakon sv. Mise sljedio je tradicionalan blagoslov jela.
Običaj je ovdje da domaćice donesu pisanice i postave ih ispred oltara koje potom vjernici uzimaju a dar koji ostave, skupa sa onim dobijenim u obredu ljubljenja Križa, ide za naše časne sestre koje u Africi rade na očuvanju kršćanstva. Nakon sv. Mise slijedi čestitanje.
Sam Uskrs je ipak nešto posebno, crkva prepuna vjernika, kako i dolikuje tom velikom blagdanu. Vlč.Stjepan je u nadahnutoj propovjedi govorio o Isusovom uskrsnuću i njegovu značanju za nas katolike. Svetu misu uveličao je i naš misijki zbor a udio su dali i misijski tamburaši. A na kraju sv. Mise molilo se za zdravlje nazočnih i te je obavljena i podjela bolesničkog pomazanja, da bolesnima pomogne i da snage da tegobe bolesti izdrže a onima zdravima da preporuče svoje zdravlje milosti Božjoj i zahvale mu.
Sveta Misa na Uskrsni ponedjeljak bila je namijenjena za sve pokojne a posebno one koji su nas napustili u zadnjih nekoliko godina.
I eto, tako smo proslavili još jedan Uskrs, daleko od zavičaja. Zahvaljujući našim misijama, sve to je izgledalo kao da smo u crkvama svojih krštenja. Običaji su isti …pjeva se, moli, blagoslivlja jelo. Ostali smo svoji, kršćani po rođenje i po življenju. Posebno je lijepo što u tome sudjeluje i veliki broj mladih, koji su ministranti, čitači, pjevači, svirači. Jednom rječju ostali su (smo) svoji i zato dragi roditelji, bake i djedovi hvala Vam na tome što ste ih tako odgajali. I Sretan Vam Uskrs svima! Proslavljajući blagdan ovako zajedno, barem smo u mislima u dragoj domovini.