ZA NAŠIM STOLOM

SUSRETI
piše: Sonja Breljak
Berlin/ Proletje eto i vrijeme Uskrsa. Nekako je brzo  i prebrzo stigao nakon Božića a sad još i brže proletje. Berlinsko …a i drugdje, javljaju rođaci i prijatelji, nije ništa bolje …čudno, promjenjivo vrijeme. S uskršnjeg bdijenja iziđosmo iz crkve svetog Sebastiana u berlinsku, travanjsku noć, kad ono …snježna oluja, snijeg nošen jakim vjetrom, pa teško i oči otvoriti. I takvo čudno vrijeme, ponešto i sunčano ali i hladno s jutarnjih nula stupnjeva i dnevnim pet-šest, i ostade sve ove dane. Dani Uskrsa koje nastojimo sačuvati koliko je moguće s detaljima, sitnicama koje imadosmo u djetinjstvu, u starome kraju, našem zavičaju.

Pjevanje s našim crkvenim zborom, zahvatilo probama i više vremena prije Uskrsa a pjevalo se i u sve dane Velikoga tjedna. Stvarno se zbor trudio. I vidi se po reakcijama vjernika kako je taj trud i prepoznat. Kod izlazne pjesme Kraljice neba, s nedjeljne mise, nikako da puk počne odlaziti pa zbor pjeva sve četiri strofe što je vrlo rijetko. Promjena se dogodila i otkad zbor pjeva u crkvi stojeći ispred vjernika. Popravka kora i orgulja dovele do tog, neposrednijeg susreta, puk voli kad glasovi pjevača dolaze ispred. Pa zbor još i vide, nekako ljepše …kažu.
Ispred crkve svetog Bonifacija na Mehringdammu, prilično našega svijeta nakon nedjeljne mise. Uskrs je, pa prilično puno iako je dosta vjernika bilo na jednom od subotnjih Bdijenja. Na onom u 18 sati crkva svetog Sebastiana gdje je sjedište Misije, bila prepuna a kod drugog, kasnijeg  Bdijenja, broj vjernika ipak bio prilično manji.

Nedjeljom sam s obitelji …ili barem s dijelom obitelji, u crkvi svetog Bonifacija. Tako i ove uskrsne. Crkva je to u kojoj je tamo s početka sedamdesetih godina prošloga stoljeća i započelo vjersko okupljanje katolika iz Hrvatske, doseljenika u Njemačku, u Berlin. E, gdje sam ja tada bila! Ni u mislima blizu ideje kako bih jednoga dana mogla živjeti negdje van moga zavičaja. Pusti Sonja …kažem sama sebi ….šta je tu je …za prolivenim mlijekom ne vrijedi plakati, rekli bi stari. E, ta sjećanja, te traume, te dvojbe  …ne daju mira …gdje sam ono stala …

E, da! Svečano se pjevalo i ove Uskrsne nedjelje. I propovjed što ju je održao fra Petar Lubina -gost iz Hrvatske …o životnom i vjerskom primjeru kojega djeca i mladi imaju u roditeljima …bijaše upravo primjerena trenutku i danu. Jednostavna i jasna. Inspirativna. Svakom bliska. Životna. Kakvi roditelji – takva i djeca! Nije to …ta jednostavnost i jasnost, uvijek pravilo. Dogodi se ponekad i ponešto drukčije. Bojim se, a o tome sam ovih dana razgovarala i s par mladih Hrvata, kako oni …rođeni i školovani  u Berlinu ili drugdje u Njemačkoj, kod nazočnosti misama, pola stvari iz propovijedi koje se dotaknu kompliciranih (o još i kako!), povijesnih, političkih i inih i današnjih odnosa u Hrvatskoj (većinom se zaboravi na Bosnu i Hercegovinu iz koje nas dosta dolazi), ne razumiju o čemu je tu riječ …kojim neprijateljima, kojim političkim igrama, kakvom čitanju između redova i slično. Bliže su im  misli i poruke o zajedničkoj vjeri, Isusu,  križu, uskrsnuću, dobroti, širini vjere, nadi, pa ono  …ljubi bližnjega svoga. I ja ih potpuno razumijem. Kompliciran je, opterećen, traumatiziran i često ograničen naš doživljaj, naš pogled na vrijeme i mjesta iz kojih dolazimo. Zaboravimo često gdje smo i u kojem vremenu.  A naši mladi ljudi se ovdje traže. I kod nas traže. Doma traže. U crkvi traže. Imaju važna pitanja. Pa čekaju odgovore na njih. Traže svoj vjerodostojan svijet, njegovo tumačenje i takvo i ponašanje, gledaju u naše svjetove, uspostavljaju svoj sustav vrijednosti, grade odnos prema životu i definiraju značenje vjere u njemu. Važno vrijeme. Jesmo li  mi u iseljeništvu tome važnom zadatku …koji je u prolaznosti desetljeća i s novim generacijama koje ne sanjaju samo povratak u stari kraj i ne vode kakvu vječitu borbu iz prošlosti, već žive u ovoj svakodnevicu …poprilično izmijenio sadržaj …uvijek  dorasli …dvojim ponekad. I razmišljam dugo o tome.

Ispred crkve, nakon mise,  poneko izvadi i koje crveno …u lučini bojeno jaje, daruje ga kome ili po starom običaju isproba i praktično njegovu tvrdoću. Pa tko pobijedi …i odnosi. Tako ove nedjelje bilo i malo zabave, smijeha. Doma smo poslije mise. Moja pokojna mati je u vrijeme našeg djetinjstva radeći u ugostiteljstvu, u vrijeme kakvih blagdana, uvijek bila prezaposlena, rijetko doma. Ali nikada nije propustila obojati jaja i napraviti kolače. E pa neću ni ja velim. I baka …suprugova mama …naša je gošća taj dan. Stol u kutu dnevnog boravka razvučen i namješten za devet osoba. Vesele proljetne boje. Cvijeće na stolu. I obojena jaja. Pa onda redom …juha, sarma, meso, pita, salata, domaći kruh, torta, kiflice i po maminu receptu uvijek dobre ormašice. Stvarno sam se potrudila. Za stolom su naša djeca, dva sina i dvije kćerke i uz njih njihovi prijatelji, naši gosti na Uskrs …Marsel i Rajner.  E da, dobro ste pročitali. Sad …tako je kako je. Baka moli Očenaš i Blagoslovi oče ove darove ..Ne znaju svi za stolom hrvatski …istina …ali atmosfera je ugodna, domaća, topla. Mlade goste, Nijemce, zanima sve što je na stolu, od kud kako …E sad, ne znaju svi za stolom ni njemački …baku zanima kasniji tijek razgovora …pa svi pomalo simultano prevodimo. Kasnije gledali stare fotografije …djeca se smijala nekima …eh kako je to još nedavno bilo …mislim. Sad vidi …život moje obitelji, djece, dobio više putova. Radujem se svakom od njih. I svemu što s njima i k nama dolazi. Svemu što s radošću podijelismo na ovaj dan za našim uskršnjim stolom.