ZAPIS S PUTA U SVETU ZEMLJU … ll. dio
piše: Marija Matijašević
Vozimo se dalje, svi smo dobro raspoloženi. Kao i svakog dana, već se moli i pjeva. A naš voditelj puta dr. fra Lujić, neumoran, šaljiv, drag. Put s njim je bio puni pogodak i sreća. Hvala mu za prekrasne trenutke, svaku nezaboravnu minutu provedenu s njim u Svetoj zemlji, gdje je on živio, i pozna je svu. Napisao je nekoliko knjiga o Izraelu.
S njim smo prošli mjesta: Tel-Aviv, Jaffa, Cesarea, Carmel, Haifa, Tiberias, Capernaum, Galilejsko jezero, Yardenit, Tabor, Nazaret, Jeriho, Betlehem, Ein, Karem, Jeruzalem, Maslinska gora, Qumran, Mrtvo more.
Svaki grad za sebe je pravo čudo Svete zemlje. Kad si samo zamislim …pa tuda je Isus hodao ….sva se naježim. A mislim …bilo mu je jako teško među tim narodom, u pustinji, s malo vode i škrte hrane, na suncu i pješčanim vjetrovima.
Posebno su me se dojmile crkve. Crkva “Isusova Preobraženja” je nešto posebno. Njeno potkrovlje je drveno i to pravi slavonski hrast. Crkva ” Stela Maris” što znači Zvijezda mora, neopisiva je, kao i kapelica proroka Ilije. Tu je i trubač, koji stoji pokraj ceste. Kad smo mu se približili, najednom počne trubiti, pjesmu ” Čuj nas majko nado naša”. Eto, opet lijepo iznenađenje!
Onda, crkva “Nagovještenja” u Nazaretu, sa svojim čudesnim prozorima. Pa crkva “Blaženstva” …na svakom njenom prozoru od stakla u boji, napisana je jedna molitva. Crkva u Nazaretu je prelijepa, sa svojim stropom u obliku velike zvijezde. Posjećujemo jednu prastaru maslinu …ima joj par tisuća godina. Po njoj rastu nove male masline. Eto novog života!
Cijelo vrijeme našeg putovanja vije se Hrvatska zastava u autobusu. Vozač nudi kazete iz Svete zemlje, knjige i piće. U crkvi Svetog Lazara, prekrasni sveti prikazi iz tadašnjeg vremena, kao i u crkvi “Svete Marte i Marije”
Ah da, zaboravila sam reći …svako jutro i na večer pri našem odlasku i dolasku, pozdravljaju nas u našem hotelu na hrvatskom, sa “dobar dan, kako si ?” Distancirani su ali uslužni. Netko je rekao, oni ne vole turiste ali žive od njih zato ih toleriraju.
Crkva “Pastirskog polja” sa svojom kupolom, izgleda kao gljiva nasred pustinje. Ulazak u Lazarev grob, 25 metara ispod zemlje, nije za svakoga a pogotovo ne za one poput mene s niskim tlakom. Otvor je tako uzan, da me i na prvi pogled uhvatio strah, i to je jedino mjesto gdje nisam ušla.
Posjet “Holokaustu” je obavezan. Oni to zahtjevaju, da uđemo unutra i da vidimo kako je bilo Židovima. Ulazimo u potpuni mrak, ništa ne vidimo niti znamo kuda idemo samo se čuju krikovi. Krikovi žena, muških i djece. Ne znamo gdje je izlaz niti da li je kakva jama ispred nogu. Strašno.
U crkvi “Ivana Krstitelja” u dvorištu na zidinama okolo naokolo postavljene table sa natpisima na puno jezika. Svaka tabla u stvari kamena, jedna od njih je hrvatska i na njoj je uklesana molitva. Potječe iz 1998. godine.
Od slika koje sam napravila, najljepša je slika Svete Marije, njen kip je bio poseban, bez ičega. Kasnije sam vidjela na slici …cijeli kip je obasjan s lampicama, kojih tamo nije bilo niti su svjetlile. Čudo!
U crkvi “Marijina Pohođenja” prikaz Marije i trudne Elizabete, u Betlehemu. Oltarni prekrivi bijeli, sa plavim monogramima “MM”. Betlehem znači ” kuća kruha”. Iz Betlehema potječe kraj David koji je živio 1.000 godina prije Krista. Njegov sin Salomon je izgradio prvi Tempel-hram.
U Betlehemu odlazimo po podne u šoping. Ulazim u malu suvenirnicu i opazim kaleže. Sjetim se da u našoj crkvi u selu, koja je bila dva puta pokradena, nemamo kaleža. Molim fra Lujića, za pomoć kod odluke. Kupujem kalež i nosim ga od tada uza se dan i noć, da mi ga netko ne ukrade. Poklanjam ga svojoj crkvi u selu. Prelijepi je, pozlaćeni, od srebra i s motivima Jeruzalema i Betlehema. Ispod ima i tanjurić, isto sličnih motiva iz Svete zemlje. Kod kuće ga je svećenik, na misi posvetio i zahvalio se. A ja sam presretna, što svaku misu gledam taj kalež. I još kad svećenik propovijeda o gradovima Izraela …a ja bila tamo! Hvala ti Bože!
U Bazilici “Gethsemani” smo platili mise za svoje pokojne. A napisane ceduljice sa svojim željma, bacili smo na sveti kamen, u crkvi “Petrova primate”.
Crkva “Marijina dojenja” …oduševljenje! Bračni parovi koji ne mogu imati djece, mogu tu uzeti praha i ponijeti ga kući. Priča se da je od ovog običaja, uzimnjem praha, 1.500 parova dobilo dijete. Kod dojenja Isusa, pala je jedna kap mlijeka na tlo, i postala kamenom. Otud tako čudotvoran kameni prah.
Lijepa je i crkva “Svete Katarine”a naše najveće želje su …kada polazimo u crkvu ” Isusova porođenja”. Kažu nam …strahovito puno ljudi, treba dugo čekati u miru. Kada mi dođemo tamo, sve mora biti po planu, jer ako jedan termin propustiš, sve se pomakne, i ne možeš više vidjeti planirano. Tako stižemo u Betlehem u crkvu “Isusova porođenja”. Ljudi, pravo more! Uspijemo se ugurati samo preko vrata ogromne katedrale. Unutra …tamno, zadimljeno, stisnuti smo ko sardine. Bože, hoću li izdržati?! Ljudi se tiskaju, guraju, objese se na tebe, muškarci nemaju odstojanja. Crkva se renovira, svuda skele, i čuvari- stražari koji stalno ljutito viču. Tišina. Stojimo satima. Počinje misa, ovu crkvu drže Armenci, i pravoslavci. Armenski je bio Isusov jezik. Ljudi iznenađeni, stalno zapitkuju …pa zašto baš oni? Pomičemo se centimetar po centimetar, u ulaz na grob, puštaju jednog po jednog, i brzo ga potjeraju. Dozvoljavaju nam samo poljubiti kamen, mjesto rođenja Isusa. Hvala im.
Ulaz …samo jedna zvijezda, mjesto gdje se rodio Isus, očekivala sam nešto drugačije.
Sječam se križnog puta po Maslinskoj gori. Nezaboravno. Sjećam se divlje smokve u koju se sakrio carinik, kada je prolazio Isus, stare smokve ispod koje je sjedio Isus. Sjela sam i ja. A to doživjeti, to se ne može opisati. Zato svatko tko ima mogućnost, neka ode u Svetu zemlju. To će mu biti nagrada za cijeli život, kao i meni. Hvala onima koji su mi to omogućili.
Sjećam se posjeta “Zidu plača” Sve žene koje su došle golih ruku (svaki dan je bilo 28 celzija) do zida, odmah su im priskočile redarkinje, i vraćale ih. Morale su nešto prebaciti ili obući na sebe. Kod zida plača se molilo i ceduljice sa svojim željama su svi utiskivali između kamena. Zid visok 10 metara. Preko zida je groblje i džamija sa zlatnom kupolom.
Cijeli Jeruzalem je obzidan sa zidom visokim 12 m. dužine 4 km, debljine 2,5 metra, s 34 stražarnice i 8 gradskih vrata …