Moj put u Bratislavu i Beč
tekst i foto: Marija Matijašević
Moja je majka prva generacija, koja je otišla 1967 g. u Njemačku, u Schwarzwald, u sanatorij na vrh brda, ispod kojeg izvire Dunav.
Bilo joj je teško, pa je nakon dvije godine, taj posao zamijenila posom u bolnici u Ulmu. Tamo je bilo nešto bolje, lakše, samo da nije bilo rada po noći i nedjeljama i subotama. Ta bolnica je godišnje svoje radnike vozila na izlete, pa tako i u Beč u dvorac Schönbrunn, zlatni dvorac kraljice Marije Terezije. Mama je od tuda donijela male razglednice, koje su se držale kao harmonika, kako je to, bio nekada običaj, sa tim famoznim kartama, koje smo čuvale u vjekove.
Mama mi je tada pričala, kako je taj dvorac kraljice Marije Terezije, ukrašen zlatom, s prekrasnim perivojima, vrtovima i slikama.
Cijeli život sam si ga željela vidjeti. Kada smo putovali svake godine iz Berlina, mogli smo mi navratiti tamo, pa nije to daleko, ali …
Tako sam odlučila s poznanicom, preko turističke agencije, to i napraviti.
Nazvala sam i prijavila se, zatim sam dobila plan puta.
1. dan – polazak i po podne dolazak u Bratislavu, večera
2. dan – Trg Slobode, Kollar i Hođa trg, vrata sv. Michaela, uliva Probst i Kaptol, katedrala sv. Martina, ulica Lord, ulica Venturini, Zelena ulica, Slovačko nacionalno kazalište, Primicijalna palača; Večera u pubu uz nadoplatu.
3. dan- Beč – vožnja ringom Beča, Katedrala sv. Stjepana, opera, Parlament, Gradska vjećnica, Hofburg, Helven plac, Grabeni, dvorac Schönbrunn.
4. dan – povratak.
Bila je to ČRNJA tours iz Rijeke, a voditeljica je bila Lucija (ovdje se svi predstavljaju samo imenima kao da se boje ili pak srame svog prezimena).
U agenciji nas je obavještala i pripremala Alma.
Tako je došao i dan puta, pet dana, često su mjenjali polazak za sat vremena. Doći će po nas dvije u Popovaču, na naplatnu kućicu, a ako želimo i doma.
Sa naplatne smo krenule u Zagreb, tamo se ukrcale u bus, pa put Bratislave.
Kako sam stalno bila u dogovoru s Almom, insistirala sam da bude otvoren WC u busu, no nisam ništa uspjela. Kolegica koja je putovala lani sa njima na Azurnu obalu, isto mi je rekla, kako nisu dozvolili da se WC upotrebljava. Kažu, oni stajemo svaka dva sata. No, to nije to.
Moram još spomenuti da su na ovom putu bili pretežno ljudi iz Dalmacije, dvoje ljudi iz Sesveta, dvoje iz Bjelovara, i nas dvije iz Popovače.
Dolazak na slovensku granicu je došao brzo, kada su šofer i voditeljica otišli po vinjetu, starci su počeli, nakon rakije i smokava, zapomagati, da im je vruće. Nakon toga je netko otvorio na krovu nužni izlaz. Vikali su i djedu kraj mene, otvori i ti to na krovu. Svi su šutjeli, kada je djeda krenuo, ja sam povikala, da niste to slučajno dirali, to je nužni izlaz. Poslušao je i nije ga otvorio.
Kada se šofer vratio imao je što vidjeti. Rekao je, sada ne možemo dalje. Vukao je i natezao, no nikako zatvoriti taj krov. Trebalo bi nekoga pozvati, ali koga. Svi smo se uplašili, da nećemo moći dalje. Nakon nekog vremena, ipak je uspio zatvoriti nužni izlaz. Tako smo krenuli dalje.
Slovačka je do 1918. bila 900 godina dio Ugarske kraljevine. Bratislava i Beč su najbliži glavni gradovi na svijetu.
Slovačka i Bratislava su i na nas ostavili lijepe dojmove.
Nekad su imali puno Rusa, pa ovdje ima jedno njihovo veliko groblje “Slave”.
Smještaj u hotelu u Bratislavi, bio je dobar. Hotel uredan, svaki dan novi ručnici, sapuni, gel za tuširanje, bijele šlape i mirisava prostrana soba, frižider, TV, radio. Odmah sam se sjetila naše sobe u Filip-Jakov na moru pretprošle godine. Frižider su izvadili iz sobe, samo je ostala rupa, tako nismo mogle ohladiti niti vodu u sobi.
Voditeljica nas je upozorila da u restoranu hotela ne radimo sendviče i nosimo van, jer kako je rekla, na to su Slovaci posebno ljuti, vratiti će vas sa izlaza. Jelo je bilo dobro, niti previše niti premalo, solidno.
Uvijek juha, glavno jelo i strudlin za slatko. Piće smo platili sami, osim bokal vode koji je bio na stolu.
U obilasku smo i posjećujemo dvorac “Hrad” – mi bi rekli grad. Tu su se krunili svi ugarski kraljevi, u crkvi Sveti Martin; 11 kraljeva i 12 kraljica.
Kod krunidbe bi ih nosili u nosiljkama, “Krunidbenim putem” sve do Dunava. Cijelim putem su narodu bacali zlatnike. I tu kod Dunava, u crkvi su davali zakletvu svom narodu. Svaki kralj je nosio malo zemlje u ruci.
Slovačka je mala zemlja, ima 5 milijuna stanovnika, puno jezera i manje industrije.
Bratislava,1918. g. dobiva ime po knezu Breslavu. On je doveo u 6 st. Slovake ovamo. Nijemci ovaj grad zovu Pressburg. Ovdje ima dosta Hrvata koji su veoma jaki u održavanju tradicije, običaja i folklora.
Dvije trećine Slovačke je bregovit i planinski kraj. Planine su Tatra, Matra i Patra.
Košice im je glavni grad kulture. Vjera je katolička.
Slovaci su jako ponosni na svoj hokey, imaju veliku dvoranu i vatreni su navijači hokeya.
Ovdje je pokopano 7 tisuća crveno-armejca.
Zadnju večer je bila muzika u živo i pjevačica, koja je naučila i nekoliko naših pjesama.
Sutradan smo prešli u Beč, jer Beč je svega 60 km preko Dunava.
Jedva sam čekala. Mislila sam, ako me prevare da ne uđemo u dvorac, ja ću ostati tako dugo dok ga ne vidim iznutra. No, ipak smo ušli unutra.
Stao mi je dah. Ljepota dvorca, slike, sobe, namještaj, raskoš … Nezamislivo kako su ljudi bili nekada sposobni i koliko su nekada žene vrijedile. Gradili su im dvorce i kule, a da one nisu trebale niti mort mješati, niti cigle slagati. Samo su se uređivale i rodile djecu i našivavale goblene. Blago njima. Koliko smo mi danas zaostale.
Perivoji ispred dvorca Schönbrunna, su nepregledni, samo još nije bilo posađeno cvijeće, pa vodoskok Neptun, sa pogledom na brdu vrata, su očaravajući.
Sa desne strane je zoološki vrt.
Sjele smo na klupu i uživala sam razmišljajući o kraljici Mariji Tereziji.
Njezin otac joj je poklonio gradilište i ona je napravila čudo od toga. Svom suprugu Franji, je rodila 16 tero djece i još četvoro je umrlo.
Kada se sin Franc oženio sa najomiljenijom princezom Elizabetom od Bayerna, Sisi, došli su i na našu obalu i u 19. st. su odabrali našu Pulu kao najpogodnjiji grad za izgradnju brodova. U Puli se tada iskopalo 14 km, pozemnih kanala-tunela.
Tu su gradili i vile, najpoznatija je “Anđelina”
Iz tih vremena je i Jochanes Brahms, koji im je pisao muziku za ples. Naša voditeljica se pripremila, pa nam je pustila Brahmsovu muziku da uživamo. Tako i Mozartovu kada je pričala o njemu.
Svu svoju djecu je Marija Terezija udala i poženila u strane zemlje i tako vladala cijelom Evropom. Bila je najmoćnija žena. Svi su se udali iz interesa, bez ljubavi, osim jedne kćerke.
Beč ima 2 milijuna stanovnika i turistička je veledestinacija. Grad je u rukama “zelenih”, pa im je runolist zaštitni znak. Ima vinograda i poljoprivrede.
U 11 stoljeću su ovdje bili Padenbergi koje su nasljedili Habsburgovci – Marija Terezija.
Puna dojmova krenuli smo idući dan kući. Svagdje je lijepo ali kod kuće je najljepše.
Usput smo zastali na benziskim postajama, gdje su naši izvadili jelo i položili na zemlju, te jeli i pili, i zapjevali, jer su usput bila dva rođendana, pa je još bilo i rakije.
Mislim da ovako udobno, neću više s njima putovati.