Dubravka Borić
Po tri- četiri modre crte
pritvorile se u lava,
po juridu tutafuorca
priko mora, do drugega kraja.
Priskočedu škrape,
oblijedu rive,
ričedu, urličedu,
podižedu grive.
Justima zapinili,
očima zabilili,
užgoli svo muore
i sa dna ga uzavrili.
Tieško nemu
ko se tuote nojde!
Ajme mu se, ajme,
ako se ne snojde,
i pri lavih
ne duojde na žolo,
ne izvuče borku
na siguro misto storo.
Srića, morski vuci,
oduvik su taki:
lava ni nanjušidu
i uteče prid njin svaki.
Po, neka pini! Neka trče!
I riče, i urliče!
Neka muore užge,
i sa dna ga uzavrije!
Manje poznate riječi:
škrapa- kamen pun brazgotina uslijed djelovanja mora
riva- obala, sagrađena od kamena ili betona za pristanište plovilima. Ljudima služi kao šetalište.
justa- usta
užgat- upaliti ( ovdje: podizati morsku prašinu od pjene valova, uvis
tieško nemu- teško onom
tuote- tu
ajme- jao
žolo- žalo, kameni obluci uz more
borka- barka, lađa, čamac
taki- takvi
muore- more
11. III. 2007. (Na jedanest morča dvi ijade i siedme)
BURA III
Po tri- četiri modre crte
pretvorile se u lava,
pa pojure sa svom snagom
preko mora do drugoga kraja.
Preskaču sve škrape,
oblijevaju rive,
riču, urliču
i podižu grive.
Ustima zapjenili,
očima zabijelili,
upalili more i
do dna ga uzavreli.
Teško onom
koji se tu nađe!
Jao mu se, jao,
ako se ne snađe,
i prije lavova
ne dođe na žalo,
ne izvuče lađu
na siguro mjesto staro.
Srećom, morski vuci,
oduvijek su takvi:
lava oni nanjuše
i pobjegne pred njim svaki.
Pa, nek pjeni! Neka trče!
I riče, i urliče!
Nek more zapali
i sa dna neka ga vrije!