piše: Rajko Glibo
Jeste li čuli za selo Donja Vast? Niste! To je drag toponim. Uginjete ramenima. Ono „drag“ ne zvuči vam privlačno. Kako vam zvuči toponimski pojam? Niječno mrdate glavom. Znači ne znate. Hladni ste na pitanja!? E, pa kad je tako, dragoviću moj, idemo od početka. Odmorište sa kojega promatramo selo zove se Komar. Ispod njega Donja Vast kao na dlanu. Ubavi pejzaž lovi nas i ne pušta od sebe. Jedinstven je. Cjelovit je. Autentičan je. Prelijep je i nudi jedinstvenu ljepotu. Regija je prepuna hrvatskih toponima bez Hrvata. Hrvati otjerani, protjerani, iseljeni, raseljeni na sve strane, ali sjeme im se ipak tu još nije potpuno umelo. Ovaj toponim nosi staroslavenski naziv. Star je. Što je stariji vrjedniji je. Ime zlata vrijedno. To je to. Ako kreneš lijevo od nas prema sjeveru nađeš se opet u starom i nitko ne zna kada napuštenom selu Gornja Vast. Dalje preko prijevoja Bukva niz ledinastu nizbrdicu toponim zovu Staro selo, a sela nigdje. Jedna stara od kamena isklesana česma potvrđuje da je tu život postojao, a nomen selo govori da je selo davno imalo podosta žitelja i kako je starinom mlađe od sela Donje i Gornje Vasti.
U prošlom stoljeću na početku vladavine crvenih u ovom selu dogodilo se nešto što nitko nije znao razjasniti. Naišli dečki iz grada prema svojim kućama i u prolazu kroz zaselak Čorbadžiće „zapivali“. Pjevači su pripadali proskribiranom narodu o čemu su tek nešto malo znali, a Čorbadžići preferiranom islamsko – bošnjačkom etnomentalitetu što su dobro znali. Oni su Kanun & rajom ( Zakon za raju ) znali napamet kao pjevači Očenaš, a pjevači za taj zakon nisu nikada čuli. To se zove Zakon za raju svi iz plemićkog soja Čorbadžić znaju i uređivanjem svojih života čuvaju.
U 21. članku (bolje reći zakonu) piše: Muslimani mogu orati i sijati po kršćanskim grobljima ako više ne služe za sahranjivanje. Gdje god je groblje bilo na plodnijoj zemlji zaorano je. Kanun & rajom izvorište je pradavne netrpeljivosti dvaju etnomentaliteta istih korijena. Od njegovog stupanja na snagu se groblja u pokorenim zemljama zaoravaju. A na nasilje kmetovi se svete na njima jedino mogući način. Zaorat će groblje svojih porobljivača tiho i krišom gdje god stignu pa makar nakon toga nosili zabranu do smrti. Eto, dragoviću moj.
Valjda mi priča nije na odmet. Saznao si jednu važnu dimenziju antikulture. Moj prijatelj i predsjednik Općinskog vijeća općine Prozor-Rama Zajko Čorbadžić spočitnu svom protivniku iz oporbe 2010. godine javno: Ja sam starinom plemićkog soja, a ti si (neizgovorena ali se podrazumijeva) balija. Koliko i kakve veze ima ova dimezija sa nekropolama i stećcima (stojećcima( saznat će se.
Oba etnomentaliteta u Donjoj Vasti žive u slozi i međusobno se ispomažu stoljećima. To je najjača dimenzija korektne i uvažene tradicijske stečevine koju smo dužni poznavati.