Brodske priče
piše: Emil Cipar
SLAVONSKI BROD JE ZAKON!
Vruće brodsko ljeto. Prolazim pored voćnjaka kojega spomenuh prošle godine u priči ispod. Susjed Mile je već rano ujutro na nogama. Vidi me i prilazi ogradi.
-E baš dobro da si naišao! Htio sam te pitati jesi li čuo da se sada umjesto šteke smiju preko granice prenijeti samo dvije kutije cigareta. Ma zašto si se samo vraćao iz Njemačke …trebao si ostati tamo!
-Ma znaš Mile, nije Njemačka moja država. Kakva jest da jest …Hrvatska mi je ipak domovina.
-Ali tamo se daleko bolje živi! …uporan Mile.
O tome razmišljam danas. Pade mi na um priča …koju objavismo prošle godine na blogu Dijaspora ukradeni san.
Od tada se dogodilo puno toga na virtualnoj liniji Berlin-Slavonski Brod. Nastao je i portal kojeg upravo čitaš …puno priča na njemu …veliki broj čitatelja u cijelom svijetu, a što me naročito veseli …puno ih je iz Slavonskog Broda.
U pripremi je i knjiga.
Kažem …dogodilo se puno lijepoga.
Sve se to ne bi dogodilo da sam ostao u Njemačkoj. Ne bih upoznao Sonju …ne bi bilo „Hrvatskog glasa Berlin“ …ne bi bilo…
Ma Brod je zakon!
Ali to kaže i priča iz prošle godine:
BROD JE ZAKON
U posljednje vrijeme intenzivan kontakt sa kolegicom Sonjom Breljak iz Berlina. Pripala nam čast otvoriti i uređivati hrvatsku rubriku u MIGRApolisu iz Bonna. Na njihovom portalu su …uz njemačku rubriku na naslovnici i rubrike na jezicima etničkih grupa i naroda koji žive u Njemačkoj. Hrvatske rubrike nije bilo.
A ima Hrvata …i bilo ih u Njemačkoj. Sonja i ja smo živi dokazi.
Velika odgovornost i puno posla. Ja živim u Slavonskom Brodu, Sonja u Berlinu, a MIGRApolis je u Bonnu. BBB …kod nas ima posebno značenje …Brod, Berlin, Bonn… Ponekad je komunikacija u tome trokutu vrlo živa.
A ponekad se nađe malo vremena i za privatno. Tako znam da Sonja aktivno sudjeluje u životu velegrada. Zavidim joj na mogućnostima, koje Berlin pruža. Opera, premijere, kazališta, muzeji, sportska natjecanja svjetskoga ranga…
Rekoh joj da joj zavidim na tomu.
A ona reče da zavidi meni.
Ponekad …previše posla, portal čeka, s mi se nismo dogovorili o koncepciji. Ton postane viši, formuliranja spontanija.
Znamo da to nije produktivno …ne vodi ničemu. S vremenom se uhodasmo …pronađosmo program kojima se emocije svode na nižu razinu, a to onda izgleda djetinjasto, neozbiljno, glupo…
Ali učinkovito.
Sinoć isto. Zapelo oko izbora reportaži i kolumni. Zašli u ćorsokak. Izlaska nema. Valja se poslužiti jednim od programa, koji je kod nas već na hardweru, a izgleda ovako u original google talk pravopisu:
Brod: ti si bez veze
Berlin: i ti si bez veze
Brod: jebeš berlin brod je super
Berlin: ma …brod je zakon!
Poslije toga smijeh. Uskoro se nastavlja normalno s radom. Baterije obnovljene.
Ovaj puta natjera me ovo …brod je zakon …na razmišljanje. Zašto ja živim radije u Brodu nego u Berlinu, a imao sam slobodan izbor. Šta je to što Brod čini zakonom.
Jutros dobih odgovor.
Obligatna jutarnja šetnja sa Čukom u Brodu. Ulica u kojoj stanujem zove se Bosanska, znak da u Brodu ima Bosanaca. Ako to kažem Sonji imat će spreman odgovor: Ima nas i u Berlinu isto …daleko više. Samo nema Bosanske ulice.
Na našem svakodnevnom putu jedan voćnjak. U malom gradskom vrtu, njegovani, lijepo uređeni voćnjak.
Isto ništa posebno. Ima toga i u Berlinu.
Granični prijelaz. E tim se stvarno ne možeš pohvaliti u Berlinu. Njima je granice i prijelaza stvarno dosta. Sretni da nemaju više.
Bolnica Plavo polje. Nije više bolnica, ali Brođani znaju što mislim. Lijepo vrijeme, pa je dosta ljudi vani. I puno poznatih. Kratki razgovori …izmjena informacija.
U pekarni smal-tolk sa prodavačicom:
Vruće danas opet!
Vruće! Rekli su da će cijeli mjesec biti tako.
Rekli su …jedan burek sa sirom.
Burek topal, skoro vruć. Do kuće će se ohladiti. Bilo bi šteta. Sjedam na klupu u parku. Cvrkut ptica paše uz vrući burek sa sirom. Čuko mi pomaže.
Idem niz Klasije, poznati gradski park prema Savi. Jesen se već nazire. Lijepo uređen i čist park, kao uostalom svi parkovi u gradu. Primjeti se brižna i vrijedna ruka Komunalca.
Park pruža ugodnu svježinu.
Kod konzertne dvorane razmišljam o prošlosezonskom kazališnom programu. Bio bogat i dostatan. Više ne bih ni stigao konzumirati.
Šetnja kroz tvrđavu je uvjek novi događaj
Opet vidljive ruke Komunalca. Zastajem kod cvjetnih gredica bogatih uvjek rascvjetanim cvijećem. Pogled na galeriju Ružić traži paralelu s Berlinom. Mislim da možemo biti ponosni na našu.
Kapela svete Ane plijeni poglede. Uređena je i lijepo se uklapa u ambijent tvrđave.
Skoro završava šetnja centrom grada. Trajala je preko jedan sat. Nigdje nije bilo prometne gužve, škripe tramvajskih kočnica, buke velegrada. Ugodna šetnja za početak dana.
Prolazim ponovo pored voćnjaka. Ovaj puta je vlasnik u njemu. Primjeti me i uputi se k ogradi. U jednoj ruci krasna crvena jabuka, a u drugoj krupna žuta kruška.
Bog komšija, ja upravo ubr’o, pa evo …da se malo osladiš. Kako je inače? Nisam te vidio jučer. Bio si negdje?!
Nisam komšija …nisam. Išao sam malo ranije, pa me valjda zato nisi vidio.
Uzimam voće, zahvaljujem se i divim se njegovoj veličini.
Ove godine …znaš suša …pa i nije tako kako ono zna biti …ali …dobro je.
E toga u Berlinu nema. Taj mali sitni, obični kontakt s ljudima. Svako jutro i svaki dan. Par riječi, sitna gesta koja život čini ljepšim, ugodnijim.
Brod je zakon!