piše: Marko Jareb
Siniša Špaleta je bio časnik u Barunslavskoj vojsci, ili možda dočasnik, nije posve sigurno, samo je sigurno da je bio u kopnenoj vojsci. Rođen je u Britvaniji i po narodnosti je bio britvanski Stolik. Nakon umirovljenja ostao je živjeti u Mandacu. Žena mu je s Trivika, otoka u kovanskom arhipelagu. Dok još nije išao u mirovinu dolazio je na Trivik uglavnom ljeti na godišnji odmor kod ženine rodbine.
Čovjek je bio malo debeljuškast, ne puno visok, jakog vrata, okrugle glave i kad bi pričao unio bi ti se u lice. Znao je pričati interesantne priče i kao takav bio je omiljen u društvu. Kod ljudi je bio na glasu kao dobar čovjek, kao poštenjačina i veseljak.
Kad je otišao u mirovinu, napravio je kuću na otoku Triviku i veći dio godine bi bio na Triviku negoli u Mandacu. Bilo je ljudi koji su mu prilazili s rezervom i nisu vjerovali u njegovo poštenje i dobronamjernost. On bi često znao biti u društvu mladih, znao se spuštati na njihov nivo, jer mnogi mladi su mu znali otvoriti dušu i pričati mu neke svoje tajne. On se pretvarao kao da ga to ne zanima i uvijek bi se nastojao prikazati kao da suosjeća s tim mladima o stvarima o kojim su mu pričali. Imao je dva sina koji su također bili omiljeni u društvu u kojem su se ljeti kretali na otoku Triviku.
***
Nikica Tonkin, čovjek narodnjak s Trivika, nije ništa vjerovao što priča Špaleta i uvijek je govorio da on mora raditi neke mutne poslove za nekoga. Nije ni Špaleta puno „šmekao“ Nikicu Tonkina, naročito zbog toga što je Nikica uvijek govorio da ne voli došljake na Triviku.
***
Nikica bi znao popiti koju čašu vina i onda bi pričao o nekim stvarima o kojima nikad nije pričao kad je bio trijezan. U ljetne vruće dane Nikica bi znao na gradele s društvom ispeći srdele ili lokarde i onda bi uvijek popio malo više vina. Ljetni maestral s mora bi mu hladio tijelo, a miris ribe s gradela i vino bi mu grijalo dušu. Još bi Nikica upijao miris loze s gradela kao i miris maslinovog ulja i češnjaka koji idu uz pečenu ribu, jer kažu da se riba mora tri puta kupati, jedan put u moru, drugi put u maslinovu ulju i treći put u vinu.
U društvu s Nikicom uz gradele kraj mora bili su Jure Štucalov, Tome Franetin i nećak mu Stipe koji je bio često u društvu sa sinom od Špalete. Tada je Nikica u tom društvu pričao kako su Valiri morali praviti živi most na Nirkoni da bi Talari mogli proći. Upravo kad je to Nikica pričao došao je Špaletin sin tražiti nećaka mu Stipu i po svemu sudeći je morao čuti što je Nikica rekao.
Sve u svemu nije prošlo mnogo vremena kad je Nikica pozvan na informativni razgovor u policijsku postaju, gdje je ispitivan i pritvoren. Kasnije je protiv njega bila podignuta optužnica za protudržavnu djelatnost i bio je osuđen na pet godina zatvora. Kaznu je odležao u Laskovcu i Kosom Proplanku.
***
Sasvim slučajno nakon dvadeset i više godina, Stipe, nećak od Nikice, zaposlio se u institut iz povijesnih znanosti, pa je često odlazio u državni arhiv. Tako mu je slučajno pod ruke došla i dokumentacija o tajnim materijalima sa zbivanjima na otoku Triviku. U tim spisima nećak od Nikice je pronašao da je tajni informator s otoka Trivika bio Zorislav, sin od Siniše Špalete, a Špaleta je bio idejni vođa i šef te grupe koja je imala tri člana, treći član grupe bio je Tome Franetin koji je bio u mirovini. Oni su svoja izvješća slali osobnom poštom, brodskom prugom, a veza im je bio zapovjednik brodske pruge.
***
Stipin je otac rekao jednom svom rođaku kad se rodio Stipe, da se rodio još jedan patnik. Rodio se još jedan patnik da bude meta tajnih informatora. Te nemilosrdne uhode, a mogu ti biti i rođaci, nikad se ne zna, da ti broje krvna zrnca. Zato i ispred rođaka ne možeš govoriti ono što misliš, jer nikad ne znaš kad će ti se to što si rekao razbiti o glavu.
Koliko će još proteći neke rijeke dok ljudi budu znali što je pravo, a što krivo, što je ispravno, a što neispravno, zapravo još nitko u životu nije definirao što je pravi a što krivi put kroz život? Jedino možda Spasitelj i zbog toga je bio zanijekan i razapet. Život teče poput rijeke i treba ga živjeti, jer što je prošlo ne može se više vratiti, samo može biti u našim sjećanjima.
***
Stipin ujak, Jure Štucalov, je jednom prilikom rekao Stipi kad su nešto razgovarali, onako skroz opušteno:
– A da ti nisi jedan od njih!
Mislio je, to je sto posto sigurno, zapravo mislio je reći Stipi da nije on jedan od tajnih informatora. Stipe mu je na to odgovorio:
– Pa kako možeš ujače tako govoriti, što jednom izađe iz usta više se ne može povratiti natrag u usta, voda može sve oprati, jedino ne može oprati što se jednom ustima i jezikom izgovori.
Na to mu je ujak vidjevši da je pogriješio rekao:
– Zaboravi to što sam rekao! – i okrenuo razgovor na neku drugu temu.
***
Kad je zapovjednik brodske pruge za otok Trivik otišao u mirovinu, on je na to mjesto zaposlio svoga sina, koji je imao stručnu spremu i stečeno iskustvo za taj posao. Otac mu je za uzvrat morao i dalje donositi tajne pošiljke, koje mu je predavao sin osobno, ali je otac objasnio sinu kako su to papiri od mještana s otoka Trivika za njihovog odvjetnika u gradu u pogledu zemljišno knjižnih tužbi za ispravak uknjižbe njihove zemlje na sudu. Sin od zapovjednika brodske pruge je nastavio lanac tajnih spisa, a da nije ni bio svjestan toga.
Postao je svjestan tek onda kada je jednom čuo razgovor između svoga oca i Tome Franetina, kako mu je otac bio ucjenjen da po bilo koju cijenu mora nastaviti posao osobnog poštara, ako će mu sin njega naslijediti u poslu zapovjednika brodske pruge te da to nisu spisi mještana za odvjetnika već tajna izvješća o mještanima s otoka Trivika. Sin mu se pobunio i htio je prekinuti taj posao, ali mu je Tome Franetin rekao da razmisli, jer da ima dosta kandidata za zapovjednika brodske pruge, pa bi ne samo on, negoli i njegova obitelj mogla ostati bez prihoda za život. Zbog toga je odustao od svojih zamisli te svjesno nastavio raditi posao osobnog poštara za tajne spise s otoka Trivika.