HRVATSKU ČEKA GOLEM NOVAC

Kaj god!
Piše: Ivek Milčec
Moram priznat da sam potpuni laik i neznalica kad se radi o raznim financijskim transakcijama, fondovima, vrijednosnim papirima i ostalim bankarskim akrobacijama. Od moga skromnog financijskog znanja ostalo mi samo dizanje love s tekućega računa i uredno plaćanje mjesečnih režija.
Možda bih se više zainteresiral za financijsko-bankarsko područje da nemam suseda Jure, ekonomiste po struci, koji je itekako upućen u sve tajne puteve novca, pa čak i onog nepopularnog-kamatarskog. Gotovo čitav svoj radni vijek Jura je provel u jednoj velikoj inozemnoj banci pa zna kaj je novac i kak ga je ponekad (makar to čudno zvučalo) vrlo lako dobiti samo treba znati upotrijebiti pamet, znanje i vještinu.

Tak smo jedno cijelo poslijepodne naslonjeni na plot sused i ja razgovarali o skorom ulasku naše zemlje u punopravno članstvo EU, o svim prednostima, ali i gubicima kaj ih sa sobom nosi pristupanje toj velikoj ekonomskoj  i političkoj asocijaciji.
Nisam skeptik kaj se članstva Hrvatske u EU tiče i glasal sam za pristupanje, ali ipak sam Juru zamolil da mi objasni kak i na koji način povući golem novac koji Hrvatsku čeka u punim EU fondovima. Jasno mi je da nam nitko neće samo tak dati stotine milijuna eura, ali kak dojti do love koja nam je takoreći na dohvat  ruke i samo je trebamo uzeti.

Vidjevši da sam već postal nestrpljiv, Jura počne objašnjavati da to nije neka nerješiva financijska formula koju ne bi mogel riješiti čak ni naš sused Željkec Rohatinski, guverner HNB-a.
Prema Jurinom mišljenju, problem je u tome kaj se nismo ni organizacijski, ni kadrovski, ni financijski dovoljno pripremili za povlačenje ogromne love iz EU fondova.
Da je tome tako potvrdili su čak mjerodavni europski financijski krugovi, potkrijepivši svoje tvrdnje podacima iz prijašnjih godina kada su nam stajala na raspolaganju velika sredstva iz predpristupnih fondova koje smo vrlo slabo iskoristili neznajuć uzeti gotov novac.

Ako netko misli da će nam novac, bez kvalitetnih i stručnih razvojnih projekata, pasti s neba grdno se vara. Novac iz EU fondova dobit ćemo pod uvjetom da predočimo svu potrebitu dokumentaciju za napr. gradnju hidroelektrana, vjetroelektrana ili željezničkih pruga.
Do sada nismo tak postupali tj. radilo se površno i neodgovorno pa je velik novac za gradnju ili obnovu infrastrukture ostao u EU fondovima. Vremena nemamo tak puno jer 1. srpanj 2013. je blizu a kvalitetnih programa nema baš previše.

Problem je vrlo ozbiljan a trebalo bi se ugledati u Poljsku koja je uspjela povući gotovo sav novac iz EU fondova. Milijarde eura su na cesti a nema ih tko pokupiti. Volimo se hvaliti našom stručnošću a kad treba osmisliti koristan projekt onda se javljaju problemi. Ako se projekt i pošalje u EU središnjicu često je zbog manjkavosti ili nedorečenosti vraćen na popravak. Bilo bi već vrijeme da se primimo ozbiljnog posla, pogotovo oni koji su odgovorni za povlačenje novca iz EU fondova jer u protivnom ostat ćemo na sadašnjoj gospodarskoj razini tj. sve većim uvozom i nekonkurentnom proizvodnjom.
Vidjevši da Jura pomalo ostaje bez zraka pružih mu prek plota mrzli gemišt a ja potražih za čitatelje HGB drugu, sličnu temu.

Hrvatskim radnicima ostalo je nešto više od godinu dana do ulaska na tržište rada  EU. Više im neće biti potrebne radne i boravišne dozvole i moći će ravnopravno konkurirati za određena ili ponuđena slobodna radna mjesta. Jasno, to neće vrijediti za sve članice EU jer će neke zemlje primijeniti tzv. prijelazno razdoblje (najdulje 7 godina) za hrvatske radnike nakon kojeg će biti potpuno izjednačeni s radnicima iz dotične države. Za sada, gotovo je sigurno de će se od 1. srpnja 2013. bez restrikcija moći zaposliti u Letoniji, Litvi, Finskoj, Švedskoj, Rumunjskoj, Slovačkoj i Portugalu dok se, za sada, ostale zemlje nisu izjasnile.
Jasno, one najače (Njemačka, Francuska,V. Britanija, Italija, Austrija) još se nisu  službeno izjasnile kaj ne znači da su protiv hrvatskih radnika, ali neke među njima imaju ozbiljnih gospodarsko-financijskih problema i visoku stopu nezaposlenosti pa ne žele istrčati “pred rudo.”Kak za sada stvari stoje, ulaskom u punopravno EU društvo, ne trebamo se bojati masovnog intelektualnog eksodusa kaj ne znači da nitko neće otići izvan naših granica u potrazi za poslom i boljim životom.

Nadamo se, da će se u Hrvatskoj popraviti stanje u politici zapošljavanja i otvaranja novih radnih mjesta pa će i oni, koji su možda namjeravali potražiti sreću u inozemstvu ostati doma, na svojoj grudi.
Da bi u Hrvatskoj svima nama krenulo na bolje potrebno je pred zakonom biti, kak to piše u Ustavu, jednak u pravima, ali i obvezama. Da se u tom pravcu nešto kreće pokazala je akcija Porezne uprave koja se pozabavila sumnjivim bogaćenjima tj. imovina mnogih novobogataša ne odgovara njihovim poslovima, primanjima i za to plaćenim ili neplaćenim porezima. Mnogi su godinama varali vlastitu državu ne plaćajući poreze i doprinose, ali su zato uvijek koristili prigodu da se nađu blizu tv-kamera sa obveznom “rukom na srcu.”

O sumnjivoj imovini  pojedinih estradnjaka Večernjak piše da je ovi prikazuju kao “dar na svadbi.” Znači, na svadbu treba otići punog novčanika jer osim darovanja mladenaca treba “darovati” i poznate pjevače da bi svoju bogatu gažu pred poreznjacima pravdali kao “svadbeni dar” a darovi su oslobođeni poreza. Kaj god!

U opću štednju uključila se Milanka Opačić, ministrica socijalne politike i mladih, smanjivši financiranje mnogim udrugama za 60 posto. Opravdan je protest humanitarnih udruga kojima je pomoć zaista nužna, ali udruge bez ikakvih programa koje niču kao gljive poslije kiše a ne zna se ni prava svrha njihovog osnutka i postojanja nemaju se kaj buniti.
Na pitanje kakav je statut i uloga udruge za rastjerivanje dosade nije bilo suvisloga odgovora osim tvrdnje: “Živimo u demokratskoj zemlji koja je, doduše slobodna, ali i dosadna!” Znači, za razbijanje dosade potrebna su novčana sredstva iz državnoga proračuna kojega pune najviše oni kojima nije dosadno a to su skupljači praznih boca, nezaposleni i šljakeri koji rade a mjesecima ne primaju plaću.

U Hrvatskoj svi čelnici dobivaju mjesečnu plaću pa vjerojatno i vođa gore spomenute udruge, ali i tome je, zafaljujuć Milanki, sada došao kraj. Možda udruga, iz dosade, podnese tužbu Međunarodnom sudu za ljudska prava pa bu ministrica, već po uhodanoj praksi, dobila “jezikovu juhu”. Kaj god!