POPUT DUGE

IZ  NOVINARSKE BILJEŽNICE
piše: Sonja Breljak
foto: Željko Jelavić
Berlin/ Eto, otkinusmo se nekako od početka svibnja. Bilo pomalo gusto s terminima. Ono …s kraja travnja, u Berlinu bi nekako prohladno. I Blistava noć klasike minu a da pusti jorgovani u Schloss Strasse i drugdje, svugdje po Berlinu, nisu stigli cvasti. Sad evo i stigli i proći će im vrijeme a ja ne zaronih u njihove mirisne cvjetove. Puno posla, pa to ti je. Propustih i neke stvari do kojih mi uistinu bi jako stalo. Eto, poklopili se termini, pa ne ide. Dogodi se to češće. Onda biram prema prioritetima, obvezama, mora se. Nekad i taj izbor teško padne. Dođeš u situaciju, ni tamo ni ovamo.

Tako bilo i s dva nedavna događaja u našoj Misiji. Kad već s početka godine bi objavljen termin ovogodišnje krizme, zamijetih podudarnost. Kod nas u Berlinu krizma baš na dan održavanja Susreta hrvatske katoličke mladeži u Sisku. 5.svibnja. Kako se datum primicao bi jasno kako i mladi HKM Berlin putuju u Sisak.

Eh, imala sam tako silnu, tako silnu želju, krenuti s njima. Općenito, jako volim putovati. U toj ljubavi, ne biram sredstva, mislim sredstva putovanja …bilo to autom, autobusom, avionom …može i pješice, kako god, jednostavno –volim! Ostalo od djetinjstva, iz mladosti …brojne sam kilometre izbrojala putujući zarana sa Zborom 57 djevojčica i dječaka iz Bugojna. Dužinom i širinom bivše zajedničke države, kroz sve današnje samostalne, glavne im gradove, manja mjesta …Rano se razvilo pa do danas ostalo …u putu me vodi radoznali duh, pjesma i radost druženja s drugima.

Eh …kako bih rado put Siska! Već poziv tu, tako divan događaj, a ja velim …žao mi je, ne ide. –Ma kako? Pa krizma ...U redu, vele, pa nek netko drugi fotografira za tebe, za Glas. Ma ne …kažem …lako za fotke ..nego, moj najmlađi sin ima krizmu. Onaj mali, prije 14 godina u Berlinu rođeni s 4250 grama i 52 centimetra dužine …sad cipele 42 broj spremne i odijelo, kravata, sve …Ne smijem ga više ljubiti, maziti, kad netko gleda …kaže …i ne govoriti ono …maza i mamina beba, drago moje ..i slične stvari koje mi izlete često …ne smijem. On odrastao. Pa krizma je već pred njim.

Eto! Taj događaj  je bio bez konkurencije. Pa mama Sonja ostala u Berlinu. S njom i urednica ovog našeg glasila. A mladi put Siska. Pratim ih, slikam, mašem. Bit će ipak. Kad ne mogu ja, mogu neki drugi.

Tjedan prije Susreta u Sisku, razmišljam kako ipak biti u tijeku, pratiti naše mlade. Važno nam to. Računam … Sisak nije daleko od Strušca. Tamo naši suradnici, Alfred i Marija Matijašević, od prije pola godine, povratnici iz Berlina nakon 40 godina iseljeništva. Alfred izvrsno fotografira a Marija lijepo piše, odlično zapaža. Razgovaram s njima …

Sad … zdravlje više i nije baš najbolje ali dobra volja je tu. A i umijeće. –Pa bilo bi najbolje da nas u ime Hrvatskog glasa Berlin, akreditirate kod organizatora u Sisku jer će tih dana biti ovdje velika gužva, neće se moći svugdje kretati i prolaziti, posebno automobilom.

Pametan prijedlog, Alfred! I ja hitro na strane Susreta u Sisku. Prijavim tamo zanimanje Hrvatskog glasa Berlin za Susret katoličke mladeži u Sisku, akreditiram dvoje novinara, pošaljem njihove podatke, prijavim i registarske oznake njihova automobila …još uvijek berlinskih oznaka …

I eto ga, nije prošlo malo vremena, stiže pozitivan odgovor a dobrodošlicu našem glasilu i novinarima posla Stjepan Vego, u Sisačkoj biskupiji zadužen za odnose s novinarima u vrijeme Susreta. Tako, putem eMaila, stiglo sve …program, oznake parkiranja, kretanja …što proslijedismo “našima” u Stružec. Naš kreativni Alfred Matijašević, izradio i posebne press karte Hrvatskog glasa Berlin. Veli …kolege su se  odnosile prema nama, s puno uvažavanja.

E, tako uz par rečenica koje su pratile događaje nastadoše i do nas “brzinom svjetlosti“ stigoše ekskluzivne fotografije iz Siska, poput one načinjene sa zvonika crkve svetog Kvirina koja pokazuje sve sudionike Susreta ili pak one na kojoj su naši mladi sa dubrovačkim biskupom, domaćinom idućeg okupljanja, te fotke razdraganih voditelja berlinske grupe, fra Ivana, Anice i Suzane koji su vodeći 40 mladih na dalek put, na sebe hrabro preuzeli veliku odgovornost. I pozdrave sisačkom biskupu Košiću od Hrvatskog glasa Berlin izručiše naši izvjestitelji i njegove pozdrave nam uzvratiše. Svaka čest!

No, nisu to bili i jedini nam izvori informiranja o događaju u Sisku. Još u Berlinu predložismo, zamolismo …a vođeni dobrim iskustvima od prije s našim mladima, Anjom, Andreom i Antonijom …nek netko od mladih vodi dnevnički zapis za trajanja Susreta u Sisku. Zapis se može slati odmah ili naknadno. Susret ne traje dugo, mladi su krenuli iz Berlina u predvečerje četvrtka a vratili se u rano jutro ponedjeljka. Dotle smo javljali o njihovom dolasku u Zagreb, pa Alfredovim jedinstvenim fotkama izvijestili o Susretu u Sisku. Sad, po njihovom povratku, naše strane ispuniše divni tekstovi Dnevničkog zapisa Matee Marić, članice Zbora mladih, iustinu za glazbu, pjesmu …a sad se vidi i za riječi i rečenice divnog nam hrvatskog jezika …vrlo nadarene djevojke.

Prelijepo je Mateja, u preko 2 i pol tisuće riječi, opisala događaje, doživljaje, ljude a još više osjećaje koje je vidjela, susrela i koji su je ispunili za boravka u Hrvatskoj. Prelijepo. I tko ono sumnja, premnijeva, kako naše mlade ne zanima, ne znaju, ne žele …Tko ono veli da iseljenike ne zanima, da povratnike ne zanima, nikoga ne  zanima(mo) …Ponekad smo strašno, tako puno u krivu.

Naše strane svakodnevno čita oko 17 tisuća ljudi …dakle, ljude zanima što se događa, kako osjeća, diše iseljeništvo. Alfred i Marija, spremno su i vrlo kvaliteno obavili svoj dio posla. Naše povratnike zanima život, kako onaj oko njih tako i onaj kojeg su ostavili iza sebe. I konačno, i naše mlade zanima, kad ih se traži, kad se za njih, njihov rad i razmišljanja pokaže interes, pažnja, načini mjesto …

Na koncu, i nas zanima. Hrvatski glas Berlin pružio ruku našim mladima u Berlinu …hvala Matea, hvala Anice, Suzana, fra Ivane, svi mladi. Izvrstan put, izvrsno djelo, sve do zadnje rečenice. Hrvatski glas Berlin pružio ruku i u Hrvatsku. Često mislimo na drage, poznate likove koji više nisu ovdje oko nas ali nisu ni izgubljeni zaboravljeni, upravo suprotno vrlo živo i životno su s nama …hvala Alfrede, hvala Marija, čujemo da su vam(nam) se kolege …a to je Vaša zasluga …obraćale s …drage kolege …i …Vaša medijska kuća …Super, vrlo profesionalno odrađen posao.

Eto, tako nekako baš zamišljamo interakcijsku vezu domovine i iseljeništva, zajednička osnova uz uvažavanje posebnosti. Mi kušali. Eksperiment uspio. Pružismo ruke od Berlina do Siska. Bi kao u toplom  zagrljaju. Stisak …pozitivan odjek nam se vratio, uzvratio. Spojismo tako dva horizonta. Poput duge.