IMA PRAVDE

Inoslav Bešker: “Puna kuća blagdana” -OČEV DAN
Kajkavskim precima, koji su poštovanje spram oca iskazivali u trećoj osobi množine, logično nije ni moglo pasti na um da se slavi neki poseban Očev dan. Ocu je -u patrijarhalno doba, kad se znalo što kome patri – pripadao svaki bogovetni dan u godini, a ne tek jedan odgrizak.
Ali kao u staroj basni, gdje je žaba vidjela da se konj potkiva pa je i sama podigla nogu, tako je jedna kći  oduševljena Majčinim danom -izmislila i Očev.
Zvala se Sonora Smart Dodd, a živjela je u Spokaneu u (saveznoj državi) Washington, zemlji mrzlih zima i vrelih čuvstava. Sirotici je mati umrla kad je bila malešna, pa ju je podigao otac Henry Jackson Smart. Hoteći svemu svijetu pokazati koliko joj je bio poseban i izniman  njen tata, Sonora se dosjetila -slušajući u crkvi propovjed za Majčin dan 1909. -da se ista takva fešta može organizirati i za tate.
Budući da je gospodin Smart rođen u lipnju, njegova je kći odlučila da se Očev dan slavi u tom mjesecu -a odluku je provela već 1910. godine. Počela je osnivati odbore za proslavu Očeva dana i obasipati kongresmene pismima. Tako je 1926. osnovan u New Yorku Nacionalni odbor za Očev dan, 1956. je priznat zajedničkom deklaracijom Sabora (Kongresa) SAD, a 1972. je tadašnji predsjednik Nixon odredio da Očev dan bude državni praznik -u trenutku kad je on već bio komercijalno itekako posvećen: prodajom čestitaka , poklona i svega drugoga što feštu drži u životu.
Očev dan se iz Sjedinjenih država proširio i u neke druge zemlje, uglavnom protestantske. U katoličkim je ideja prihvaćena ali useljena na praznik sv. Josipa, gdje se također komercijalizira, kao i fešta Majčinog dana.
Obilježavanjem Očeva dana i muški roditelj biva utjeran u rezervat s majkom, kao fenomen zamjetan uglavnom jednom godišnje. Ima i u tome neke pravde!