PISMO DRUŠTVENIM ELITAMA

U emisiji  HTV – a ”Puls Hrvatske” (Tema je bila: Zadaće i modernizacija društvenih elita) od 21. svibnja 2012. godine, pročitani su dijelovi iz ‘Pisma društvenim elitama’  iz pera našeg cijenjenog suradnika Dražena Radmana. Donosimo pismo u cijelosti. /Uredništvo/

piše: Dražen Radman
Zovete se društvenom elitom. Smatrate da pripadate tzv. visokoj klasi. Vi ste političari, župani, gradonačelnici; Vi ste znameniti kolumnisti, novinari, pisci, urednici ; Vi ste profesori, direktori, doktori, ravnatelji; Vi ste bankari, menadžeri, poduzetnici;  Vi ste umjetnici, režiseri, književnici; Vi ste biskupi, svećenici…

Vi ste krema ovog društva i Vi, htjeli to priznati ili ne, u svakom slučaju, utječete na život ovog puka. Točnije rečeno, Vi u osobitom smislu utječete na život svakog čovjeka. Na život svake žene, muškarca, djeteta.

Onim što radite, dakako, Vi utječete i na svoj život. Da ne kažem i na svoju sudbinu. A Vaša sudbina nije određena visinom ili vrstom Vašeg  položaja. Određena je najprije onime tko ste i kakvi ste Vi, zapravo, u samima sebi. Određena je onime što nosite i gajite u sebi kao uzvišenu, najveću vrijednost i onime kako i s kolikim srcem služite ljudima koji su Vam, da se pravilno izrazim, povjereni.

Razmišljali iskreno i savjesno o tome ili možda ne, Vi nipošto ne možete pobjeći od odgovornosti koja je na Vama. Od odgovornosti koja nije niti malo bezazlena.

Vi možete govoriti jedno, a misliti i činiti drugo; Vi možete donositi protuprirodne zakone; Vi možete u ljudima gajiti lažne nade; Vi možete razvijati u ljudima malodušnost i cinizam; Vi možete u ljudima izazivati strah; možete

dovoditi ljude na prosjački štap; Vi možete dovesti ljude do inih provalija; možete im nuditi zabavu, folklor i religiju bez istinskog i živog sadržaja…

Sve to možete jer ste, eto, elita koja živi na ‘visokoj nozi’ i koja misli da iznad nje nema više nikog, tj. da iznad nje nema – nekog višeg. I baš u tome leži problem. Vi mislite da se možete ponašati kako se ponašate i da Vas neće snaći – bumerang efekt.

Gledajući samo sebe i čuvajući svoj znameniti položaj, ne mareći za istinu, dobrotu i čast, Vi mislite da ćete sutra moći mirno spavati ili da ćete bez straha moći – mirno umrijeti…

Gospodo, ako Vas što prije, svakog pojedinog, ne obuzme sram zbog svega što ste ucijepili u bilo ovog naroda; ako ne doživite promjenu u svome srcu pa Vam Istina bude mjerilo; ako ne počnete svim svojim srcem i svim svojim sposobnostima služiti svome bližnjemu, građanima ove zemlje – Vi  ćete i sebe povući u ‘živo blato’ svekolike bijede koje naposlijetku jede sve ‘velike igrače’ koji su to blato, na ovaj ili onaj način, i stvorili.

Gospodo, Vi ne možete više gledati ‘samo svoj biznis’ i ‘samo svoj interes’. Ne možete više stajati po strani. Ne možete se više posprdno smijuckati iz svoje sigurne i udobne fotelje, ma kako se ona zvala, misleći da će ostati – vječno nedodirljiva.

Osvrnite se oko sebe. Osvrnite se barem na tu nervozu i tihi nemir u samima sebi. Shvatite to kao znak da s Vama nešto ozbiljno nije u redu. Spustite se, dakle, malo, a ponizite mnogo. Doživite katarzu i steknite napokon ‘kičmu’ koju će ljudi prepoznati kao dobru, poštenu i autentičnu. Za kojom bi mogli ići. Koja bi im, među ostalim, pružila i nadu, onu živu. Onu koja nadilazi okolnosti i tjeskobu …

Svaki od Vas, za sebe samoga, mora prepoznati što to u njegovom slučaju znači. U tom smislu, budite trijezni, otvorite svoje oči …Poslušajte svoju savjest. Učinite zaokret. Ne budite kukavice. Budite odvažni i hrabri. ‘Iskoračite’ kako nikad dosad niste. Riskirajte. Vi dobro znate što to znači. Riskirajte, makar izgubili svoju elitnu poziciju, koju kunu ili nešto drugo. Bolje i to nego da izgubite svoju dušu. Učinite to barem zbog svoje djece, svojih unuka.

Jer stvari su otišle prenisko. Oko nas. U nama. U Vama. Stvari su otišle predaleko. Mnogi su posustali i više ih nema. Ovo, dragi moji, više nije šala.

Na koncu, još par riječi. Grogirano stanje u kojem se i Vi nalazite skupa s nama, ne dopušta ostajanje u mjestu i ostajanje istim. Vrijeme u kojem se nalazimo jest vrijeme za velike, korjenite stvari. Ovo je vrijeme u kojem najprije moraju pasti maske, laži i zablude o onome što je bitno i ključno za naš život, a što nije.

Naravno, sasvim smo slobodni da večeras prođemo pored još jednog znaka koji nam se nudi. Ali je pitanje hoćemo li ga i sutra imati. I hoće li sutra biti kasno za mnoge. Za mnoge od nas, ali – i od Vas.

Tužan zbog puta kojim idemo,

Dražen Radman

Split, 16. svibnja 2012.