TAČKU SAM ZAMIJENILA TOČKOM

KOLUMNA POVODOM
piše: Danica Crnov

Đakovo/Na  moju elektroničku poštu stiglo je Otvoreno pismo hrvatskoj javnosti, jezikoslovcima i ministru Željku Jovanoviću koje je napisao dr. sc. Ilija Protuđer, jezikoslovac iz Splita, a koje je ujedno i njegov prosvjed protiv sadašnjega stanja u hrvatskomu pravopisu. Pismo je naslovljeno Tražim jedan jedinstven pravopis!

Doista je stanje u hrvatskom pravopisu ne samo, kako on kaže, nepodnošljivo, nego jednostavno tragikomično. I sama sam  se uvjerila u to kada sam prolazila našim pravopisima nailazeći upravo na one probleme o kojima govori gospodin Protuđer. Vjerovala sam da će naši jezikoslovci riješiti taj problem.

Pa što ako ja nisam učila da se piše grješka, učit će moje dijete i moji unuci i njima će to biti normalno, kao što je i meni, čini mi se, u petom razredu osnovne škole bila normalna zamjena tačke točkom?! Samo treba donijeti odluku, a u školama to ne će (neće) biti problem. Evo, već sam naišla na problem! Kako to pisati!

Što će nam dvostrukosti i tamo gdje ih ne treba biti? Odlučimo se za jedan pravopis i riješimo zbrku! Ako mi, generacije iz prošloga stoljeća, ne možemo sve prihvatiti, prihvatit će oni koji dolaze, naša djeca.

Gost u  jednoj nedjeljnoj emisiji na HRT-u  kaže kako se netko sjetio da nitko od Hrvata ne zna govoriti hrvatskim jezikom, da je hrvatski zapravo ideal nacionalne identifikacije i sad bi mi svi trebali proći jedno kemijsko čišćenje hrvatskoga jezika. A što je bilo prošlih desetljeća? Vjerujem da bi i za čišćenje hrvatskoga jezika od hrvatskih riječi, i ne samo riječi, imao točan  izraz. Ne treba kemijsko čišćenje, ali treba jedinstven pravopis pa onda neće biti terora o kojem on govori, onda će pisati onako kako stoji u pravopisu.
Snježanu Kordić, navodi dalje isti gost, koja je ustvrdila da lingvistički postoji srpskohrvatski ili hrvatskosrpski, stižu udarci  sa svih strana pa čak i od srpskih purista jer ima i toga. Odlično je to rekao. Zamislite, ima i toga!
A imali smo prigodu čuti na HRT-u  i jednoga gospodina, točnije rečeno, velikosrbina iz Beograda koji je postavio pitanje našem gledateljstvu: Znate li vi kojim vi jezikom govorite? Odgovorio je, na zgražanje svih nazočnih u studiju –srpskim!

E, doista ne znamo kad nismo u stanju donijeti svoj jedinstven pravopis! A zašto nismo? Zato što još uvijek imamo i u Hrvatskoj one koji negiraju postojanje hrvatskoga jezika, one kojima smeta što se naš jezik uopće i naziva hrvatskim, odnosno one kojima smeta što uopće postoji hrvatska država. Ali imamo i naše jezikoslovce i  nacionalnu politiku koja nije imala snage odlučiti se za jedan pravopis. Onaj koji je bio zabranjen, naravno uz neke nadopune. Pa sad svi pišu pravopis!

Eto, zato mi, dragi gospodine iz nedjeljne televizijske emisije, još uvijek sa strašću govorimo o svome jeziku jer on jest ideal nacionalne identifikacije, on jest najvažniji spomenik cjelokupne naše kulturne baštine i ako izgubimo, izgubit ćemo sebe. I sada kada morate pisati i govoriti hrvatski, to je teror i to je kemijsko čišćenje. Zašto se  nije donosila Deklaracija o nazivu i položaju srpskoga jezika? Zato što nas nije bilo briga kako će se srpski govoriti i pisati, a vidite, njih je bilo briga hoće li se naš jezik zvati hrvatski, hrvatski ili srpski ili hrvatskosrpski. Svakako, samo ne hrvatski.

Neće nitko nikome skinuti glavu ako mu se danas, kako kaže gost u nedjeljnoj televizijskoj emisiji, omakne hiljada ili tisuća, ali zašto toliko opiranje hrvatskom jeziku.

 

Priključujem se prosvjedu gospodina Protuđera i slažem se da je sadašnje stanje u hrvatskom pravopisu nepodnošljivo i da moramo žurno donijeti jedinstven pravopis kako gost iz nedjeljne televizijske emisije, a i mi ostali, ne bismo bili pod terorom svih lektora hrvatskoga jezika i svih hrvatskih pravopisa.

0 0 votes
Article Rating

Related Post

Subscribe
Notify of
guest
2 Comments
Newest
Oldest Most Voted
Inline Feedbacks
View all comments
Josip Mayer
11 years ago

Ništa protiv Goldštajna kao čovjeka..ali njegova retorika mi se već odavno nije sviđala..nit mi ne daje dojam nečimu poticajnom..što bi nas više zajednički okupilo zbližilo..kako bi si svi zajednički mogli bolje pomoći..slično i u jezičnom smislu.Jer da je više poticajan..nebi mu se dogodilo..da pošlje Programa oživljavanja odnosa s Hrvatima u drugim državama.” na doradu i nikad više da pita što se je to dogodilo sa njime..kako bi se čim prije u hrvatskoj javnosti obelodanio. Više: Piše: Marica Risek Odjel je, naime, još 2000. godine na temelju prijedloga Hrvata iz iseljeništva i resornih ministarstava u Hrvatskoj uspio dovršiti traženi prijedlog “Programa… Read more »