Kolumna povodom…
piše: Emil Cipar
Ne znam što su drugi osjećali kada su doznali da je dr. Ivo Josipović postao predsjednik Republike Hrvatske, ali mene nije obuzelo neko posebno oduševljenje. Bio sam jedino zadovoljan da njegov protukandidat nije prošao, ali neka veća očekivanja od blijedog Josipovića nisam imao. Prije njega imali smo dva odlučna predsjednika, svaki kao stvoren za vrijeme u kojemu su obnašali svoju dužnost. Ne znam kakvo nam vrijeme predstoji, pa Josipovića niti ne mogu smjestiti u taj konteks.
Međutim blijedi intelektualac me ugodno iznenadio.
Preme Ustavu, predsjednik Republike Hrvatske ima vrlo ograničene ovlasti. Vlada i Sabor odlučuju skoro o svemu.
Svoje slabosti Ivo Josipović uspijeva pretvoriti u prednosti, svjestan je činjenice da je on jedini funkcioner u državi koji je izabran direktno od naroda i da je jedino narodu odgovoran za svoje postupke. Ne propušta priliku to i pokazati vladajućoj stranci i Jadranki Kosor. On se ne mora dodvoravati stranačkim moćnicima.
K tomu još …on je vizionar. Upravo takav političar nedostaje …ne samo u Hrvatskoj, nego u čitavoj Regiji. I kada je takav političar još i predsjednik države, onda možemo reći da smo s njim imali sreću. Veliku sreću.
U dvadeset godina postojanja demokratske hrvatske države, još nikada nije bila jasnija podjela uloga između Pantovčaka i Banskih dvora. Na samom početku predsjednik je jasno stavio do znanja da će to tako biti za njegova mandata. Izabrao je savjetnički tim, koji je dobro naljutio vladu i njenu predsjednicu. Ugled i značaj njegovih gospodarskih savjetnika nadmašuje kapacitete kojima vlada raspolaže. Predsjednik će stavljati prst u rane, opominjati krive poteze, onemogućiti do sada tipičnu jatačku politiku.
Drugi potez, koji je razljutio vladu je predsjednikova izjava da će se zalagati za objavu Registra branitelja. Ni tu vlada nema valjanih argumenata i usamljena je u pokušaju sačuvati tajnost Registra.
Ali …najveći udarac vladajućem HDZ-u, dao je predsjednik svojim govorom pred Bosankohercegovačkim parlamentom. Izrazio je žaljenje zbog žrtava u ratu.
Ništa više!
Ali ni ništa manje. Velika je to stvar za balkanske političare trenutno. Jedna lijepa ljudska gesta. Geste su jedina moć, koje stoje predsjedniku na raspolaganju. Ali geste koje pogađaju sve one koji koji misle da se s figom u džepu može u Europu.
A rekao je samo ono što se odavno moralo reći, što predsjednik Mesić nije učinio za svoga desetgodišnjeg mandata, jer je isuviše koordinirao svoje postupke s Banskim dvorima, imajući na umu ovaj ili onaj događaj iz dnevne politike.
Humanist i agnostik Ivo Josipovć izgovorio je riječi koje su se trebali čuti od onih koji se busaju u prsa svojim kršćanstvom:
…Ali, što ćemo s našom prošlosti? Sa zlom prošlosti koja nas poput olovnih kugli drži u mjestu, i ne da nam u budućnost? Tu prošlost ne treba zaboraviti, ali u njoj ne smijemo živjeti. Da bi zauvijek ostao u prošlosti, zločin se mora susresti sa svojom kaznom, a žrtve s poštovanjem. Ne postoje zločinački narodi, postoje samo zločinci i zlodjela, koja su to gora kada su počinjena navodno u ime naroda.Ovdje, u Bosni i Hercegovini, i Bošnjaci i Hrvati i Srbi imaju svoje žrtve, svoje stradalnike prema kojima osjećam duboko poštovanje i sućut, bez obzira kojem narodu pripadaju. Svaki izgubljen život gubitak je sviju nas.(citat)
Teško će biti ovoj političkoj garnituri s ovom hipotekom kreirati buduću dnevnu politiku. I teško će biti pored ovakvog predsjednika pokušavati probleme rješavati na balkanski način.
Ali zato će budućim generacijama političara biti puno lakše voditi politiku u državi s definiranim stavovima i vrijednostima. Hrabra i velika je to odluka odlučnog hrvatskog predsjednika.
Vizije su mu važnije od dnevne politike, koja ionako nije njegova stvar. Zbog nje ga narod ionako nije izabrao.
Pravi čovjek na pravome mjestu u pravo vrijeme. Bravo!
Jedna nova era rađa se na brdovitom Balkanu. Hrvatska je učinila prvi korak. A svako, pa i ono najveće putovanje počinje s prvim korakom. Era Sanadera, Bebića, Šukera, Bandića, Žužula… je pri kraju. Josipović kreira nova pravila. A narod je ponosan na svojega predsjednika.
Rekao sam da me je Josipović jako iznenadio, ali …na ovakva iznenađenja uvijek sam spreman. On zna da u prošlosti ne smijemo i ne trebamo živjeti.