OPET TI BOSANCI!

Bosanci ante portas

piše: Armin Pohara
Bosnu trese neočekivana politička groznica o kojoj većina službenih medija uglavnom šuti. Prema nekim anketama sve više ljudi se u Bosni izjašnjava kao Bosanac. Ovo je posebno uznemirilo vlasnike i osnivače Bošnjačke nacije, koje su vlasnici Srba i Hrvata bezrezervno i srdačno podržali.

Onoga trenutka kada se populacija ljudi muslimanske vjeroispovijesti odlučila skloniti pod kapom Bošnjačke nacije, na trenutak su povjerovali kako su riješili sve svoje probleme. Posljedica strašnih zločina  stradanja koje je ova populacija pretrpjela u posljednjem ratu, dala je šansu nositeljima nacionalističkih političkih grupacija u Bosni uglavnom okupljenim oko SDA, da na brzinu i bez referenduma uvjere ovo nesretno stanovništvo kako jedini spas mogu naći u okrilju Bošnjaštva. Stvarnost i život su relativno brzo raspršili ove ishitrene fantazije.

Sama ideja Bošnjaštva bez obzira na svoj zastario-arhaični naziv i ne bi bila toliko loša da su se njeni osnivači odlučili u nju pozvati sve građane svoje države, bez obzira na trenutnu političku realnost, a prije svega bez obzira na vjeru i nevjeru. No …iz samo njima poznatih razloga, oni su prihvatili nakaradni koncept svojih (ne)prijatelja po komu se VJERA I NACIJA potpuno poistovjećuju.

Ova dijabolična formula donijela je svim narodima ogromna zla u posljednjih sto godina koji su svakih nekoliko decenija pokretani u nove i besmislene sukobe bez smisla i kraja. Kakve je sreće ovakvo nacionalno shvaćanje donijelo našim susjedima Srbima i Hrvatima, možete vidjeti po beznađu koje tamo vlada. Vođeni klero-nacionalnim avetima, koje su se vješto prikrivale iza različitih ideologija, oni su u stalnom sukobu sa svime što je i malo drukčije a vođeni samo jednim boležljivim i nikad ostvarivim ciljom, stvaranjem neke zamišljene SUPERNACIONALNE državice.

Njihovi ljudi su prevareni, umorni, ranjeni, izgubljeni, izbezumljeni od stalnih potjera za AŽDAHOM. Oni postaju sjenke vlastitih nacionalnih mitova. Razapeti između lažnih pobjeda i stvarnih izdaja vlastitih vođa, umiru u velikom stilu uzaludnih bitaka. U stalnom odlaganju sadašnjosti za neku daleku i neizvjesnu budućnost, a prebirući po jeftinim povjesnim besmislicama koje su uglavnom sami pisali, postali su crna rupa na mapi razuma.

Nekada veliki i dobri narodi sada se obezglavljeno kao kokoši koprcaju u blatu vlastitih ideja. Svako tko vidi sreću i napredak unutar ovakvog nacionalnog promišljanja, nestaće sa svih mapa života, slijepo se držeći za skute i mantije , i uz posljednje ”pobjednicke” zvuke crkvenih zvona.

Samozvane vođe muslimanskog naroda najčešće predstavljani kroz politiku SDA i sami su prihvatili ovu matricu. Pod krinkom zaštite vjerskih interesa žrtvovali su vlastitu zemlju s bolesnom nadom da će kroz neke buduće ratove uspjeti stvoriti neku novu zemlju po njihovoj mjeri. Sve otvorenije zagovaranje SANDŽAKA kao republike samo je uvod i najava šta nam se sprema u bliskoj budućnosti.

Kakvim će se teritorijama trgovati u tim budućim dogovorenim ratovima?

U ovom beskrajnom TUK-NA-UTUK košmaru, uvjek strada obični i mali čovjek, nemoćan da sagleda svijet iza okvira uma i bodljikave zice vjere i nacije.

Samim prihvatanjem ovog koncepta oni su dali za pravo razbijačima Bosne u njihovim političkim ambicijama. Strah od modernog viđenja nacije koja je zajednička svim ljudima bez obzira na vjeru, a koja se najbolje i sve glasnije oslikava kroz ideje Bosanske nacije, smeta samo klero-nacionalistima, koji su sada obukli demokratske maske i lažne osmjehe. I sami su radili na razgradnji zajedničkih institucija države, stvarajući iluziju tri različite historije jednog naroda. Još nije poznat primjer stvaranja države kroz njenu razgradnju. Zajedničke škole pod jednim krovom postali su prihvatljiva politička realnost koju i sami Bošnjaci podržavaju i promoviraju.

Strah od toga da će podjelom unutar nikad referendumom izglasane Bošnjačko-muslimanske većine, oni postati manjina je ništa drugo do sijanje lažnog straha. Državu ne čuvaju i spasavaju samoproglašene nacionalne grupe već svi ljudi koji vole svoju zemlju bez obzira na dobrodošle različitosti. Ako su Bošnjačke vođe zaista iskrene u želji da očuvaju jedinstvenu BiH, Bosanci bi im trebali biti najmanji problem.

Argument kako se Srbi i Hrvati samo smješkaju na ove podjele unutar jedne nacionalne grupe i kako bi najbrojniji narod u Bosni mogao postati manjina, samo je potvrda ovih mojih promišljanja. Prije svega, nitko se u svojoj zemlji ne bi trebao osjećati manjinom ali isto tako i većinom. A drugo, ovi što se navodno smješkaju i sami će biti iznenađeni srazmjerno velikim brojem “svojih” koji se osjećaju Bosancima.

Ovo je samo početak. Nadajmo se da će konačno doći do ozbiljnog političkog, naučnog i filozovskog dijaloga o budućnosti ove naše Bosne u koju će ovaj put biti uključeni svi. Možda su neki umorni od BOSNE ali ona nije umorna od njih. Preživjela je ona svakakvih HAJVANA!