ZAŠTO SADA VOLIM PETAK

piše: Nada Landeka
Sjećam se svoje mladosti, ili bolje rečeno,  tamo nekih mlađih dana kada sam se s radošću ustajala u pola šest ujutro da bih do šest sati stigla na posao.
Radno vrijeme trajalo je do tri, i nakon toga imala sam dovoljno vremena da se posvetim svojoj malenoj dječici. Najviše sam voljela ponedjeljak. U ponedjeljak sam bila odmorna nakon opuštenog vikenda u kojem nije bilo facebooka, twitera, googla, mobitela, nije bilo ničeg čemu smo trebali robovati.

Možda smo bili uskraćeni za neka čuda moderne tehnike ali imali smo vrijeme. Danas više nema vremena, a nema ni novca. Tehnika nam nije donijela napredak kako to možda na prvi pogled izgleda.

Čačić nam je lijepo rekao: „Manje trošite na telefonske razgovore!“  Iako smo na prvi pogled izgledali osupnuti tim njegovim riječima, valja priznati, ima čovjek pravo. Prije petnaestak godina nismo trošili novac na posljednji krik tehnike mučeći se obilazeći trgovine da pronađemo mobitel sa foto aparatom koji ima što bolju rezoluciju, i sa mogućnošću trenutnog pristupa internetu.

Danas naše želje koštaju.

Godinama smo trošili novac na razna moderna čuda, satelitske antene, pa DVD, Video, CD player, muzičke linije, mobitele, play station 1, 2, 3, Game boy, i što ti ja znam koja sve ne tehnička čuda. O igricama i njihovom koštanju da i ne govorim.  Svi koji su bili potrošači tih čuda vrlo dobro znaju i njihovu cijenu. Dakle, Čačić ima donekle i pravo, jer isto tako znamo da nerazuman  i nekontroliran razgovor na mobitel ili telefonski aparat može potrošiti više od jedne prosječne  plaće.

Zbog svih tih nabrojanih čuda, nekada sam  najviše voljela ponedjeljak. Ponedjeljkom se dijelila plaća. Nakon posla, djeca i ja otišli bismo u trgovinu, i svaki mjesec, ostalo bi od plaće dovoljno da kupimo neko novo čudo tehnike, a da usput kupimo i namirnice koje su nam potrebne.

Danas volim petak.  Iz puno raznih razloga.

U petak popodne ne moram više robovati mobitelu i javljati se na pozive. Slijedi neradni vikend koji u ovo vrijeme kad više nemamo vremena za sebe zvuči čarobno.

Od petka do ponedjeljka ne dolazi ni poštar, ne donosi opomene pred iskapčanje, ne donosi nove račune T-com sa nebuloznim iznosima za koje ni oni sami ne znaju objasniti što su na njih zaračunali.

Ne dolaze ni inkasatori. Nekad je dolazio gospodin za TV pretplatu, ali danas se i to uspješno rješava trajnim nalogom. Petkom možemo svi zajedno prošetati do obližnje livade i šume koja se prostire iza nje i nabrati bazge, cvjetova bagrema, radič, koprivu i brojne druge ljekovite i jestive biljke od kojih se pripravljaju ukusna zdrava i jeftina jela. Naime, od petka do ponedjeljka najbolje je preživjeti uz prirodu, novca je sve manje, a na posjete trgovinama odavno se već zaboravilo.

Petkom, pa do ponedjeljka ne moram plaćati tramvajsku, autobusnu ili neku drugu kartu, parking za automobil.

Ne moram strepiti da će mi isteći plaćenih sat vremena parkiranja u prvoj zoni, i da ću iz daljine trčati kako bih stigla do djelatnika Zagrebparkinga kako bih ga zamolila da mi ipak ne naplati kaznu od 200 kn.

Računica nikako ne odgovara. Ako sam od petka do ponedjeljka kod kuće uštedim skoro tristo kuna. Hrvatska obitelj u posljednje vrijeme živi s tristo kuna mjesečno.

Dakle, volim petak jer petkom uskraćujem Zagrebparkingu, ili ZETU tih tristo kuna koje oni nekako na brzinu namaknu, gotovo čim izađem na glavnu cestu. Ako me pri tome zaustavi i Policija, ili mi ponestane goriva za koje svaki dan cijene divljaju, tada bez petsto kuna ne mogu ni zamisliti da izađem na ulicu.

Bože, hvala ti na petku! Kako je dobro biti kod kuće i uštedjeti petsto kn.

Petkom popodne, pa do ponedjeljka ne dolaze ni iskapčati struju. Ne moram strahovati pri svakom zvuku slušajući hoće li doći iz Plinare ili iz HEP-a, Vodovoda.

U  radnim danima to svakako moram, jer oni dolaze onako agresivno, bez najave i bez javljanja. Jednostavno  dođu do brojila i jednim jedinim pokretom ruke spriječe nam tu modernu blagodat – struju, plin, vodu. Nije važno da li si prethodno i platio, ako im nisi poslao fax ili mail, nema opravdanja, u nekoliko sekundi nalaziš se izvan sistema.

Sva sreća da sam otkrila obližnji izvor prirodne vode kojeg Hrvatska još ima, pa eto, vode za piće bar još ima besplatno, a ljeto stiže pa će nekako biti lakše i bez plina.

No ako se slučajno nađete među onima koji nisu uspjeli dočekati petak, a da nisu uspjeli spriječiti isključivače da vam isključe ove darove modernog života, onda preporučam da se zavučete pod toplu deku i čekate ponedjeljak sanjajući.

Kažu da onaj tko sanja doživi i ostvarenje tih svojih snova!

Možda nam se svima ponešto i ostvari ako dovoljno snažno sanjamo, a možda nam i umjesto električne energije zasvijetli u glavi kako da se izvučemo iz postojeće situacije!