Marijo Glavaš ...Iz zbirke pjesama GrAD
Imam taj neki običaj da ponekad predvečers Bogom popijem čaj
sjednemo za stol on stavi svemir u svoju
veliku čarapu pa je namače
tri do pet minuta u vreloj vodi
i onda glasno srkne
Ja pijem obični crni neko luksuzno rusko pakiranje
i čini mi se da me Bog gleda pomalo preko oka
zbog njegova podrijetla
To su oni lijepi trenuci kad obojica uhvatimo
vremena kad se izmireni sa svijetom i gradom
i bez velikih riječi prisjećamo kako
smo nekoć bili mladi i jutru
spoticali noge
Negdje pred kraj treće-četvrte stranice
ja uvijek nešto čitam najčešće novine
Bog se promeškolji i spusti praznu čašu na tanjurić
dok pije drži je neprestano u ruci
kao da se boji da ću mu je odnijeti
(inače nije škrt)
ili mu se negdje žuri
iako sumnjam da mu je ikakva žurba
jer ni jednom dok pije ne pogleda na sat
pa ustane
poravna majicu koja mu se zadigla na donjem dijelu leđa
i onda se raziđemo u tišini kao da smo igrali šah
Uvijek zavirim prije nego je operem –
nakon što ga ispratim, kad Bog ode preko praga –
na njegovoj čaši nikada ne ostane
trag od čaja
ni usana po rubovima
Svaka čast Mario
Ovo mi je prva riječ..da netko popije sa Bogom čaj..htio bi samo nadopuniti..osim u Hrvatskoj..čaj nije samo Ruski.. već se on tako naziva..i pije i u Turskoj..možda i u nekoj drugojzemlji.
Ali, sa Bogom se družiti i sa njime piti čaj..to je ipak nešto drugo i prava je stvar.I svaka čast Mario i hvala ti za ovu,vrlo poučnu poetku..vjerujem da će mnogi biti zainteresirani i za tvoja druga djela.
lp-jm
Slušala sam te , Marijo, u Tučepima
i ova mi pisma osta u Dobrom sjećanju.
Odlična pjesma! Dojmila me se jako!
Osjeti, bio bi istinski grijeh ne pohvaliti gospođu Sonju, za ova i ovakva ugodna iznenađenja, za tu znalačku žicu, za prepoznati i prezentirati istinske vrijednosti, kao što je ovaj poetski zapis i zainteresirati nas da potražimo i drugo od ovoga mladoga autora koji zavrijeđuje punu čitalačku pozornost, dosegnutom poetskom zrelošću, i osebujnim stvaralačkim biljegom.
Nikola Šimić Tonin