piše: Nada Landeka
Analizirajući tuđe ljudske sudbine skloni smo kritici. Gotovo uvijek! I uvijek nam je puno lakše osuditi onog kraj nas nego li se osvrnuti sami na sebe. Tako većina građana koja su uspjela oduprijeti se izazovu da na jednostavan i lak način dođu do kreditnih sredstava koje posljednjih godina nude kreditni uredi i „investitori“ sada možda gledaju s osuđivanjem na sve žrtve kreditnih ureda. No slušajući teške i tužne sudbine čovjek ne može, a da se ne zapita; „Bože, do kud smo to stigli?“…
ČAJ
Marijo Glavaš ...Iz zbirke pjesama GrAD
Imam taj neki običaj da ponekad predvečers Bogom popijem čaj
sjednemo za stol on stavi svemir u svoju
veliku čarapu pa je namače
tri do pet minuta u vreloj vodi
i onda glasno srkne
Ja pijem obični crni neko luksuzno rusko pakiranje
i čini mi se da me Bog gleda pomalo preko oka
zbog njegova podrijetla
RAZGOVOR: MARIJO GLAVAŠ, PISAC
MARIJO GLAVAŠ: MOJ GRAD LUTA ZAJEDNO SA SVOJIM LJUDIMA
Tekst je objavljen u Zarezu, broj 336, 07. lipnja 2012., otkuda ga prenosimo u cIjelosti uz dozvolu autora Darka Šeparovića i blagoslov Marija Glavaša, pisca, pjesnika, našeg suradnika.
Marijo Glavaš (1986.) rođen i živi u Splitu, od majke Nade, oca Joze i sestre Marijane po kojoj je dobio ime i čiju je odjeću nosio do druge godine. Pohađao i završio FESB. Radi(o) kao turistički pratitelj po Europi, vodio TV emisiju Stimulator, petkom uređuje i vodi književni prilog na HRT Radio Splitu Klin se knjigom izbija, osmišljava i vodi književno multimedijalni šou Bookara u Info zoni, svira gitaru u rock sastavu veliko Č, stalno je zaposlen programer u banci. Piše prozu, poeziju i književne osvrte. Objavio roman Libreto za mrtve kitove (nagrada Albatros), zbirku poezije…