GASTARBAJTERSKA CRTICA
piše: Ivek Milčec
Brbljavi bauštelac Rudač stalno je Mateku prigovaral da neka tolko ne potencira svoju načitanost i dobro znanje njemačkoga jezika. Bil mu je zavidan i bodul Tonči, čija žena Njemica, radi mira u kući, ne pušta ga u posjet rodnome Hvaru. Pajdaš Jožek, zvan Lajbek, nerazgovjetno mrmlja i protivi se svakome čitanju jer kaj je njegovom ocu falilo što je bil nepismen; trda zagorska gruda trebala je težaka, a ne pismenjaka. Senzibilni Matek je jako dobro znao da nekima u obnovljenoj brvnari (dar načelnika berlinske općine Dobri dol) ide na živce njegova inicijativa za oživljavanjem kulturnoga života, ali je, uz glasnogovornikovu pomoć, uspio progurati ideju o održavanju književnih večeri.
“Kada bi vi bedaki samo znali koliko dobrih knjiga su napisali naši pisci ne biste više bili tako žestoki kritičari hrvatske pisane riječi. Ne morate čitati ono kaj je za vas preteško, čitajte lako razumljivu literaturu u kojoj se najde za svakoga ponešto. Upravo sam završil čitanje Milčecovog (Zvonimira) romana za djecu i mladež-Zvižduk s Bukovca-u kojemu sam našel mnogo likova iz moje mladosti, ljude koje osobno poznajem”.
Matek bi naglo prekinut Ivekovom upadicom da je tak i njegova Jana, dok ga nije bilo doma, čitala nekakve časopise u kojima je našla oglas o uslugama “coprnice” Vave koja od lakovjernih i naivnih izvlači velike svote novca. “Naj me prekidati” ukori Senzibilni prijatelja i počne priču iz svoje mladosti.
“Istodobno s Milčecovim junacima rasla je generacija o kojoj još i danas sa poštovanjem govore Bukovečki klinci i tinejdžeri jer škvadra: Suhi, Ćos, Riba, Čager, Puška, Baron, Širić, Stari, Šerif, Tom, Pepac i drugi ne rađa se svaki dan. Neki od njih su, nažalost već pokojni, ali većina njih je živa i fala Bogu dosta dobrog zdravlja. Sigurno vas zanima kaj su oni tak dobroga napravili da su i danas, nakon tolikih godina, ostali junaci starozagrebačke ulice Gornji Bukovac. Gledajuć sa materijalne strane nisu napravili ništa spektakularno kao napr. novopečeni tajkuni (uglavnom dojdeki) i žive kao prosječni hrvatski građani. Postali su legende zbog mladenačkih nestašluka radi kojih nitko nije sudski kažnjavan ili utamničen.
Još danas se prepričava noćna avantura iz šezdesetih godina prošloga stoljeća kada su naši junaci odjednom postali trijezni ugledavši pajdaša Suhog kako, četrdeset metara iznad zemlje, balansira na krovnoj konstrukciji Dinamovog stadiona. Najednom silueta Suhog nestane s vidika i nakon mrtve tišine pojavi se iznenada, kao što je i nestao, pred zaprepaštenim prijateljima. Tadašnja popularna zagrebačka okupljališta mladih, plesnjaci Fijaker, Tucman, Ribnjak i druga bila su često, zbog djevojaka,poprište kvartovskih obračuna, ali nepisano pravilo bilo je strogo poštovano tj. išlo se u fer borbu bez ikakvoga oružja i cipelarenja kao što je to danas slučaj. Nakon obračuna protivnici su se, uz gemišt, pomirili i često postali dobri prijatelji.
Zanimljiv je slučaj pajdaša Ribe koji je jedne proljetne večeri otpeljal gotovo sve djelatnike talijanskoga cirkusa (svake godine gostovali su u Zabavištu na ulazu iz Bukovačke ceste i Prilesja u Maksimir)na očevu trešnju ispred kuće, a ovi su je tak znalački-obrali-da je mami ostalo tek za jedan kolač.
Ćos je osim dobrog apetita bil dobar znalac nogometne igre, a Čager (po tome je i dobil nadimak) vrsni plesač rocka i romantičnoga tanga. Trebalo bi dosta vremena i prostora kada bi se htjelo napisati o svakome posebice. Predlažem da sljedeću književnu večer posvetimo knjizi Zvižduk s Bukovca”.
Na pitanje kakva je u svemu tome njegova uloga, Senzibilni odgovori da zbog govorne mane (drhtavog glasa) nije niti mogao biti u prvim redovima škvadre s Bukovca, a da je zbog nje i dobil nadimak-senzibilni Matek.