KRATKA PISMA IZ DOMOVINE
piše: Marija Matijašević ,,,foto album ispod teksta
Stružec/Po 36-ti puta se održava “Zlatni glas Moslavine” u Strušcu. A to nije mačji kašalj, niti nešto jednostavno.
Moslavina se proteže od Čazme do Novske, od Siska, pa skoro do Zagreba. Velika je Moslavina, a i pjevali su pjevači odsvakud. Ima tu i vrlo dobrih pa i profesionalnih, pa bori se onda ti, mali čovječe …recimo stari čovjek, kojem je trebalo da doživi 63 godine, pa da se odluči natjecati. A i nije to kako mnogi misle – samo stani pa pjevaj.
A što ako ne pogodiš intonaciju ili zaboraviš tekst? Blamaža! Pogotovo ako te svi u selu poznaju.
Prije se “Zlatni glas Moslavine” održavao tri dana, sada smo ga sveli na dva dana, da ne propadne, bilo bi to žalosno.
Ne mogu priredbu više organizirati nogometaši, pa neka rade oni koji mogu, a to je KUD- Stružec. One izgleda mogu sve!? Sposobne žene, samo žene, ali naravno ne možemo ni organizirati bez muškaraca. Hvala svima koji su nam pomogli. I djeca su dalam doprinos, barem zaljevala cvijeće.
Prijavilo se dvadesetak amatera pjevača, i jedna curica iz sela, još ne ide ni u školu.
Pripreme traju već par dana …mora se organizirati cvijeće za žiri, buketiće za pjevače, gulaš za ocjenjivački sud i domaće, složiti stolove, koji su jako teški a i klupe, za par stotina ljudi.
Mora se organizirati tko će ubirati ulazninu, skromnih 10 kuna, mora se cijelo dvorište obložiti sa jutinim zastorima, radi nepoželjnih gostiju, treba nabaviti redare, prijaviti policiji, nabaviti piće sa šankom, štand s igračkama … Puno je toga.
I eto tako …prva večer dolazi, u 18:00 sati je proba za nastup, još se ne zna, dali će svi doći, i da li će svi nastupati.
Trema je tu.
Potajno sam saznala, da se nitko ne natječe za Stružec, i mislim si ...jadni mi, pa baš nitko!
U to vrijeme nazove me kolegica iz Berlina,(Đurđa Brozičević, vrsna pjevačica, op. u.) koja po pola godine živi u Gospiću, i pozovem ju na “Zlatni glas”. Kaže:- M ogla bih doći, obećala sam ti već dva puta, ne mogu iznevjeriti i treći puta. Samo kako doći i ostati, jer ja idem na more idući dan?!
Pa eto, namolila supruga da ju doveze, jer nema baš prevoza do nje. I dogovorimo se …pjevat ćemo nas dvije i još i ona sama. Dvije Berlinčanke i dvije Moslavke za Stružec!
Ali što pjevati? Biramo pjesme moslavačke i obučem se moslavački.
Ne znamo dali ćemo mi dvije “stare” pasati između mladih. Četrnaeste smo po redu.
Ubrzo se saznalo da pjevamo, pa su došli poznanici i iz susjednog sela, a i imamo i podršku mojih seljana, djece, i rodbine. Pa što bude!
Pjevati ćemo “Livadica, okolo jasenje” i kolegica će još sama “Djevojka je zelen bor sadila”.
I bilo super, ušle smo u finale.
Danas je finale, pa vidjet ćemo – Sad smo nastupale prvi puta, pa kako se ono kaže, “prvi mačići pod plot”.
Ah, da zaboravila sam reći, mala curica Inga, je digla na noge cijelu publiku. Nekada je njen pradjed i danas djed svirao, pa eto ti, otuda maloj talent. Imat će sigurno i uspjeh u budućnosti s tako čistim i ljepim glasom. Na mladima svijet ostaje, a za nas starije , bitno je eto … nastupale smo prvi puta na “Zlatnom glasu Moslavine” !
Posjeta otišla jako zadovoljna boravkom u Strušcu i na fešti. Pokazali smo im okolna sela, ponudu seoskoga turizma, Lonjsko polje i Stružec. Svima, svima hvala koji su pomogli!
Bravo Marija!