KOLOVOŠKE MONODRAME

piše:Sandra Marelja Muić
Dani velikog značenja svakog kolovoza u Hrvatskoj; Oluja, obljetnice logoraša, blagdan Velike Gospe …pretvoriše se u (pra)izvedbe monodrama raznih likova koji bi trebali biti stupovi društva. Zbilja smo u stanju napraviti kupus od svega, pa i od tih, u svojoj važnosti gotovo nedodirljivih, važnih datuma za sve koji vole ovu Domovinu.
Cvrče pod onim kravatama na vreloj kninskoj prašini čekajući da završi protokol. Premijer samo što na  sat ne gleda da uskoči u bermude, kada je  -je li –već u tako kratko vrijeme uspio brod i bez malo vitra dovesti u Bermudski trokut.

Predsjednik se petlja u svojoj poeziji  smotane profinjenosti tko kome treba oprostiti  i zašto je dobro da je ovaj ili onaj tu, a ne negdje drugo.  Ajde… jednom  reci nešto s uskličnikom na kraju i spasi slušateljstvo, poštedi nas moderato cantabile izvedbe.  Zločin je zločin, žrtva je žrtva, a samo je oprost odlika ljudskosti.

Iskopaše odnekle i staru izjavu iz intervjua sadašnjeg ministara obrane u kojoj na nespretan način spominje neke talibanske metode koje su se trebale provoditi da bi se spriječile grozote poslije olujne pobjede …ugazi u lokvu svom dužinom vojničke cokuletine i poprska sve oko sebe. Nijemi svjedoci zaseoka sa proživljenim užasima u svojim sjećanjima sigurno u svom srcu ne traže osvetu, nego pravdu, pa makar samo izrečenu u mikrofon.

Obljetnice na sve strane, tužne i ponosne, sve sotto voce obilježeno, sve da se odradi. Vidim kadar komunikacije jednog ministra nakon formalnog govora u Dalju prigodom obljetnice pogibije branitelje,  šeretski pita stariju gospođu …tko vas ljuti …dodijalo mu valjda odgovore davati, a i tlaka je sve po ovoj vrućini, puno je lakše bilo u majici prošetati u gay pride …u lipnju, nije bilo tako sparno, a i materija je manje zahtjevna po sebi. Ovi jedni su nastradali da bi ovi drugi mogli paradirati i tu je kraj priče, ajmo više razvezati kravatu i na pivicu. Koja ekipa, kao da su na nekoj višemjesečnoj ekskurziji.

Raspored monodrama se zgusnu na najmanje očekivani dan, na prekrasni blagdan Velike Gospe, koji je blagdan ili praznik sviju, kako tko vjeruje i li ne vjeruje, ali nježnost i lik Majke Božje svatko poštuje.

Kao narod izrazite marijanske pobožnosti, očekivali smo dan potpuno posvećen Gospinom liku i značenju koje ima za vjernike, te nadi i utjehi koju samo ona pruža. Ispade koloplet politički intoniranih poruka i objesnih prepucavanja sa vladajućom strankom.

Nemoguće da je taj dan primjeren za to, da je netko tko je hodočastio u svetište u potrazi za svojom katarzom došao slušati o saborskim zastupcima i promjeni zakona i političkom radu stranki. Mora da se i Gospa za glavu uhvatila od tolike buke polupanih lončića među (ljubljenim) hrvatskim narodom.  Imate zbilja sve preostale dane u godini da bučite i prozivate , po mogućnosti nepristrano, a ne sjećam se da ste nekih proteklih blagdana kod proteklih foteljaša tako drečili, iako se širom zatvorenih očiju gledalo u korupciju i nepoštenje.

Narod beznadežan juri u novu školsku godinu bez novca i posla, a vi? …o čemu?

Zapršku ovom ljetnom gulašu koji se nigdje ne jede ljeti ali eto, kod nas je sve naopako, pa i ljetni meni, definitivno svari premijer cooler sa izjavom da on ne hoda s vrećom novca okolo i da je život na otoku gotovo pa privileg. Dobro da mu na ovo drugo nisu doletjele kakve osti u glavicu.  Eto, on ne hoda s vrećom novca okolo, ako niste znali međutim alanfordovski garantira kako njegova dva najeksponiranija ministra „znaju šta rade“. Ma nemoj!

To je isto, kao kad pitaš babu na tržnici jesu li jaja svježa?!!

–Naravno … jesu!