ZNA SE!!!
piše: Emil Cipar
Uz riječi podrške i zahvalama na …neumornom radu i entuzijazmu zaljubljenika u stih i slikarski izričaj, članova Književno-likovnog društva Rešetari, ovo pitomo slavonsko mjesto postalo je rasadište duhovnih i moralnih vrijednosti …završeni su ovogodišnjih petnaesti, jubilarni Rešetarački susreti pjesnika koji su se prošloga vikenda održali u Rešetarima.
Riječi podrške sudionicima susreta uputili su i župan Danijel Marušić, član Društva hrvatskih književnika prof. Đuro Vidmarović, u ime Republike Makedonije pjesnikinja Ljerka Totch Naumova, u ime Ureda RH za iseljene Hrvate Katarina Hinić te ravnatelj Hrvatske matice iseljenika Marin Knezović koji je susrete i otvorio.
Čitajući ove hvalospjeve i slušajući umne izreke brojnih sudionika XV Rešetaračkih susreta pjesnika, čovjek bi pomislio kako se u Rešetarima spomenutog vikenda dogodilo nešto značajno.
Na žalost bila je to samo jadna slika jadnog duhovnog stanja Hrvatske i Hrvata danas. I dogodilo se to što se dogodilo samo zbog toga jer nitko od prisutnih nije imao hrabrosti uzviknuti Car je gol!
Što se to dogodilo zapravo u Rešetarima prošlog vikenda? Ništa posebno osim orgije primitivizma i licemjerja. I to sve pod pokroviteljstvom države, županije i općine. I s novcima poreznih obveznika, pod krinkom da je taj novac potrošen na kulturu, pa će to ljudi lakše progutati.
Tko god je pomislio da se na susretu radilo o afirmiranim pjesnicima iz svih krajeva Hrvatske te hrvatskim pjesnicima iz dijaspore: Austrije, Njemačke, Švedske, Amerike, Slovenije, Srbije, Bosne i Hercegovine, Mađarske i Makedonije …grdno se prevario. Afirmirani hrvatski pjesnici iz Hrvatske i inozemstva za ovu manifestaciju nisu ni čuli. Hrvatski pisci koji žive u inozemstvu sastaju se na drugim susretima, mjere se sa sebi ravnima iz cijeloga svijeta. I tamo predstavljaju suvremenu hrvatsku književnost, na našu radost sa velikim uspjehom.
Ne bih ih sada nabrajao, jer njihova imena nisu baš poznata svekolikoj hrvatskoj javnosti, ali su zato poznati, priznati i uspješni u zemljama u kojima žive i pišu.
Ne bih htio niti tražiti krivca za to, ali on se i sam otkrio na ovogodišnjem XV susretu u Rešetarima. To je hrvatska politika, koja se do sada nije uspjela ispravno postaviti prema Hrvatima izvan granica.
Status quo je jedini moto te politike. Ništa ne mijenjati, pustiti stvari neka se same odvijaju. I dalje pričati kako je Hrvatska Hrvatima …ma gdje god živjeli …jedina domovina.
To se moglo pričati Hrvatima prve generacije, koji su i danas najglasniji kada su u pitanju službeni odnosi između Hrvatske i Hrvata diljem svijeta. Ti Hrvati prve generacije i danas sačinjavaju većinu članova hrvatskih društava u inozemstvu.
Mladi Hrvati u svijetu žive i žele živjeti u 21. stoljeću. Nataša Dragnić na primjer …piše na njemačkom jeziku. Njen prvijenac se zove Jeden Tag jede Stunde i bezvremena je i moderna ljubavna priča čiji je početak radnje (gle slučaja!) smješten u Makarsku. Knjiga je izašIa u 28 zemalja i tiskana je na 15 jezika između ostalih, i na hrvatskom jeziku te je imala i predstavljanje u Hrvatskoj.
Mogao bih tako nabrajati u nedogled. Hrvatski književnici koji žive u inozemstvu dokazuju se u sredinama u kojima djeluju, koristeći povlaštenost drukčijeg backrounda dok to još pali kod inozemnih potrošača, čitaj …prijatelja knjige.
Hrvatskim prijateljima knjige su njihovi radovi rijetko dostupni. O njima i njihovim uspjesima ne pišu ni hrvatski mediji. S okusom gorčine pričaju o svojim iskustvima iz susreta sa predstavnicima hrvatske književne scene. Od njih se ne može očekivati domoljubni patos, a to je razina u kojoj je pomoć politike osigurana.
Domoljublje, rodoljublje, hrvatoljublje …to dopuštamo, bez obzira što je nakrcano kičem. To ćemo platiti, a slobodnih umova ne trebamo.
Cijela državna infrastruktura za kontakte sa Hrvatima izvan Hrvatske je u službi politike. Zbog toga nas razina pjesama objavljenih u Zborniku ovogodišnjih Susreta ne treba čuditi. Površnost, patetično rodoljublje, kič…
I pljesak ti je osiguran.
Želim vjerovati kako je ovogodišnji Susret u Rešetarima bio posljednji te vrste i da će idući privući inovativne, kreativne, a prije svega mlade ljude u Rešetare, u ovo idilično slavonsko selo koje je bilo dobar domaćin. Želim vjerovati kako će se politika prema Hrvatima u inozemstvu iz temelja promijeniti.
Znam da nije lako mijenjati stečene navike, ali tu cijenu ćemo morati platiti, ako želimo da budućnost počne. A budućnost se ne određuje po onoj …svoj na svome i na rodnoj grudi. Konačni ishod takve politike su Susreti u Rešetarima.
Buduća politika mora se orijentirati na globalna zbivanja i ne može živjeti od domoljubnog patosa. Pojam domovina je već obložen debelom patinom. Mlada generacija pod istim pojmom podrazumijeva nešto sasvim drugo i svjesna je činjenice da se samo znanjem proširuju horizonti, a oni su širi nego Hrvatska u bilo kojim povijesnim granicama.
Ali mlada generacija je prepuštena sama sebi i snalazi se kako zna i umije. Njih ne zanima hoće li njemačka vlada oduzeti odličja Josipu Brozu Titu, ali ih jako zanima sadašnja integracijska politika te iste vlade od koje se nadaju poboljšanje svog statusa u sadašnjosti i u budućnosti.
U jednom razgovoru za „Hrvatski glas Berlin“, naša poznata spisateljica Irena Vrkljan je na pitanje kolegice Sonje Breljak ...kakvu sliku ostavljamo kao nacija u njemačkom društvu, odgovorila:
Istina, ovdje se najradije čita o političkom disidentstvu i folkloru. To je eksportna literatura za zapadno tržište. Kuća od kamena i koze ili političke eskapade to ih više zanima nego naša urbana, suvremena kultura zato što nemaju sliku o nama kao o intelektualcima već gastarbajterima i zemlji u kojoj se svađa i ratuje. To je ružna slika.
Samo mladi ljudi mogu promijeniti tu sliku.
…Od te slike, površnosti današnjeg društva, ispraznosti, ratovanja, sve veće razlike između bogatih i siromašnih, političkih prevara i krađa, globalne socijalne neosjetljivosti …hvata me bijes. Toliko sam radi toga bijesna da ću ponovo početi pisati!
A slika koja je otišla u svijet sa ovogodišnjih Susreta u Rešetarima posuđena je iz ovogodišnjeg Zbornika i ona glasi:
Ja sam život tvoj,
Ti si pjesma moja.
Ja sam tvoja radost,
Ti si sreća moja.
Pjesma ide i dalje, ali neću citirati do kraja, jer moramo štedjeti na pikselima. Nas ne financiraju vladine niti ine državne ustanove.
novine hrvata u inozemstvu koje na ovaj nacin komentiraju rad na ocuvanju hrvatskog jezika u svijetu? sramota!! i emli je predstavio tko je i sto je, a na zalost je predstavio i list u kojemu je pisao…na sramotu i svoju i urednistva! moramo cuvati svoj jezik gdje god zivjeli, i svaki trud u tom smjeru moze biti samo pozitivan! napravite vi nesto bolje kad vec rad drugih tako spremno omalovazavate. a koliko vidim iz komentara, cak ga niste ni upoznali prije nego ste se sasuli po njima drvljem i kamenjem. kvaliteta koju imaju moze biti kakva god to strucnjaci odrede… Read more »
Nataša Dragnić mozda je uspjesna u svom radu, ali ne vidim kakve to ona veze ima s hrvatskim jezikom i hrvatskom kulturom. Zivi u Njemackoj, pise na Njemackom. Zivim u inozemstvu i znam koliko truda moram uloziti da naucim svoje dijete Hrvatski sto mi je jako bitno iako bi mi bilo puuno lakse uciti ga jezik koji govore svi oko njega. Stoga skidam kapu svima koji ne samo da su ocuvali hrvatski jezik kroz generacije koje su zivjele i zive u inozemstvu, i ne samo to nego i pisu na hrvatskom jeziku u cijelom svijetu. I onda se nade netko… Read more »
Gospodine Jadrane Šantiću, Netko tko misli da je “novinar” i da je želio napisati i jednu riječ istine sigurno bi primjetio dar deset književnika iz isto toliko država, a ja ću vam spomenuti samo nekoliko književnika članova državnih udruženja: Zdravko Luburić, Malkica Dugeč, Njemačka Ljerka Toth Naumova, Makedonija, Ante Glavor, Australija, Sofia Nuich, Novi Zeland, Stjepan Blažetin, Mađarska, Robert Hajszan Panonski, Austrija, Ljiljana Crnić, Srbija Mato Nedić, BiH Dragica Rajačić, Švicarska Ivanka Madunić Kuzmanović, USA i da vas ne zamaram sa dalnjim nabrajanjem. Natječaj je otvoren do 1.1.2013. i svi pjesnici iz cijelog svijeta se mogu javiti, samo na hrvatskom… Read more »
Ja sam pjesma koja teče
Od kamena pa do mora
Nek pred novcem drugi kleče
Milija mi moja gora
Imena ja nemam
Ni prezimena isto
Ne treba mi pljesak
Samo more čisto
Sa rijekama se družim
Otpad njihov nosim
Nagrade ja nemam
I neću da je prosim
autor je pun mrznje prema resetarima, pitam se zg cega! jedino sto je sigurno jasno vidljivo da je prilicno neupucen i u temu o kojoj pise i u sam princip novinarstva – istraziti, provjeriti informacije, jos jednom provjeriti i onda objaviti tocne informacije radi korektnog i istinitog obavjestavanaj. u ovom clanku se niti u jednom retku ne vidi ni tracak novinarstva! zalosno je sto ovakvi clanci uopce mogu biti objavljeni, ali to govori puno vise i o osobi koja ga je napisala, a koju ne mogu nazvati novinarom, i o portalu koji objavljuje clanke ovakve vrste.
Svi ini pjesnici ,književnici koji žive u dijaspori bili bi rado viđeni gosti na Rešetaračkim susretima.Ne sudjelujem u organizaciji ali sam strahovito ponosna na manifestaciju koja krasi slavoniju.Koliko sam osobno upućena postoji javni natječaj na koji se mogu javiti svi književnici pjesnici,,,zar mislite da bi velika imena bila odbijena kada bi željela sudjelovati na ovom akademskom skupu,zar mislite da organizatorima ne bi bila čast ugostiti takove umjetnike,što znači da bi svi mi trebali objavljivati natječaj na svim net portalima tako da bude što više viđen.Od srca pozdravljam.
Pročitavši pomno Emilov uradak i komentar gospođe ili gospođice Lidije nisam nogao odoljeti a da se ne javim sa svojih par skromnih rječi.U načelu imaju pravo i Emil i Lidija jer sa jedne strane po emilovu bi skup u Rešetarima treba biti upotpunjen sa jačim imenima pjesnika pisaca i inih kulturnih radnika širom svijeta a potomaka našeg naroda. Mislim da je 15 godina u nizu trebalo biti dosta da se susreti nazovu uspješnima a potreba internacionalizacije ne samo da podiže rejting več i obogačuje vrijeme kojemu gledateljstvo i slušateljstvo posvečuju ulazeči u tajne stihova i proze.Ne stavljam se u obranu… Read more »
Uvijek je bilo konkurencije kada jedna institucija pripremi u malome mjestu dešavanje ovoga ranga. Onda se “veliki” itekako osjećaju malima pa svojim nakaradnim iznošenjem informacija žele uništiti ljepotu samoga susreta.Lijepo je naglašeno da su prisutni afirmirani pjesnici i pjesnici amateri.,mada dobro znamao da su među nama bili i hrvatski književnici i književnici iz dijaspore.Samo iz Njemačke su bili gospodin Zdravko Luburić i gospođa malkica Dubeč.Umjesto da se daje podrška i širi medijima ovakov događaj želeći da svakom godinom bude što jača i veća manifestacija,nađe se uvijek osoba “novinar”koja vrijeđa i organizatore i nas pjesnike koji smo prisustvovali samom događaju.A događaj… Read more »