MLADI NAPUSTIMO HRVATSKU

Posljednji nek’ ugasi svjetlo!
ZNA SE!!!
piše: Emil Cipar
Prije nekog vremena napisah kolumnu pod nazivom Sjaj i bijeda Rešetara. Osulo se na mene drvlje i kamenje nakon njenog objavljivanja na Hrvatskom glasu Berlin i SBplusu.

Nije to ništa novo. Događalo mi se to i prije i naučio sam s tim živjeti. Kritički sam se osvrnuo na iseljeničku politiku hrvatskih vlada do sada, a kao kulisu sam odabrao XV literarne susrete u Rešetarima.

Dobro …možda je to bila moja subjektivna procjena i možda je iseljenička politika hrvatske vlade ispravna. Možda je više od pola stoljeća trubljenja …vratite se na ognjište svojeeeee …urodilo plodom, a ja ostario, oslijepio, oglušio… nesposoban pogledati realnostima u oči.

Možda …ali ovih dana na Facebooku, najvećoj društvenoj mreži na svijetu grupa MLADI NAPUSTIMO HRVATSKU okupila za dva-tri dana preko 30 tisuća mladih ljudi iz Hrvatske.

Jadna je to slika hrvatske politike kad je jedino što mladi ljudi žele …završiti školu i ukrcati se na brod u tuđinu. Kad mladi ljudi iz Hrvatske ne vide u njoj svoju budućnost. Što ih čeka u tuđini …ne znaju, ali znaju kako gore ne može biti.

Više od pola stoljeća postoji državna ustanova Hrvatska matica iseljenika, koja je osnovana s ciljem objediniti kulturne aktivnosti Hrvata diljem svijeta, kako ovi u tuđini ne bi izgubili svoj identitet.

Dugo godina je strategija hrvatske države bila kako se radi uglavnom o radnicima na privremenom radu i kako će se većina od njih vratiti. Inozemstvo je bila tuđina, a Hrvatska jedina domovina koja čeka svoju djecu.

Po toj maksimi živjeli su nekoliko milijuna Hrvata u inozemstvu, gluhi i slijepi na promjene oko sebe, na svijet oko sebe. A promjene su se događale i u familijama. Djeca rođena, ili odrasla u inozemstvu nisu imala istu domovinu kao njihovi roditelji.

Njihova domovina postala je država u kojoj žive, u kojoj se školuju i u kojoj će osnovati obitelj, roditi svoju djecu. Za taj život moraju biti spremni i ne opterećivati se nostalgijom svojih roditelja i njihovim neispunjenim životima.

Taj razvoj je Hrvatska matica iseljenika prespavala. Nešto zbog nadređene joj službene politike, bolje rečeno zbog nedostatka jedne pametne strategije, nešto iz osobne tromosti …Matica iseljenika nije do sada na svijetlo dana iznijela niti jedan jedini projekt u kojem bi se svi mogli prepoznati.

Sjaj i bijeda Rešetara …zvala se moja kolumna. Čini mi se kako još jednom moram pojasniti čiji sjaj i čija bijeda.

Sjaj pripada u svakom slučaju organizatorima Susreta, jer skupiti toliki broj zaljubljenika poezije i to u jednom malom mjestu …je veliki uspjeh. Puno je tu rada, truda, odricanja… Skidam kapu organizatorima i od srca im želim da ne klonu duhom. Ispričavam im se, ako sam nehotice povrijedio njihove osjećaje.

Bijeda se odnosi na službenu hrvatsku politiku. Umjesto da kažu popu pop, a bobu bob …oni licemjerno idu linijom najmanjeg otpora i sebi pripisuju tuđe zasluge.

Od Matice iseljenika, a pogotovo od Ureda republike Hrvatske za odnos prema Hrvatima izvan Hrvatske je za očekivati da svima zainteresiranima jasno ukažu na ciljeve buduće politike i da kažu na koji način žele pomoći mladima Hrvatima u inozemstvu kako bi ovi sačuvali svoj identitet. Nove vrijednosti su postale realnost. Svijet oko nas se razvija i ne živi po projektima iz pedesetih.

Marko Pogačar, Dalibor Marković, Nataša Dragnić… su imena koja su zastupala hrvatske boje na Međunarodnom literarnom festivalu u Berlinu ove godine. U publici nismo vidjeli …niti je bilo tko celebrirao njihove funkcije …službene predstavnike hrvatske kulture, niti predstavnike državnih ustanova, koje se bave iseljeništvom. Oni su za potvrdu i dokaz svoje valjanosti ipak izabrali Rešetare.

Niti članovi hrvatskih udruga nisu se baš otimali za mjesta u publici. Njih ionako više zanima što se radi u Hrvatskoj.

Zbog toga me jedan telefonski razgovor od prije nekoliko dana više ne čudi. Nazvala me jedna poznanica, koja 40 godina živi u gradu u Njemačkoj u kojem sam i ja neko vrijeme živio. Poznanica ima veliki problem. Dolaze im u goste roditelji njihovog zeta iz Osijeka i ona se pita kuda bi ih mogla izvesti, što pokazati …jer gosti su kulturni ljudi i neće se zadovoljiti samo jelom, pićem i posteljom.

Grad u kojemu živi je pregledan …nešto preko 100.000 stanovnika, nekoliko muzeja, galerija, kazalište, nekoliko crkvi, knjižnica …i tako to. Ima se što vidjeti, može se puno naučiti, a prije svega mogu se sadržajno ispuniti dva tjedna.

Ali …niti poznanica, niti njen suprug nisu bili nikada ni u jednoj od navedenih kuća, osim u crkvi u kojoj se održava misa na hrvatskom.

A 40 godina života u tom gradu je prošlo.

MLADI NAPUSTIMO HRVATSKU obećava novi val iseljenika …mladih ljudi iz Hrvatske. Možda će netko od njih svoju budućnost početi baš u tom gradu. Savjetujem njemu ili njoj neka svoj život počne od samoga početka.

Da je nama imao to tko reći.

PS Zaposleni u državnim ustanovama vide svoju budućnost u Hrvatskoj. Njihov posao je relativno siguran. Mjesto ravnatelja u tim državnim ustanovama su slijepi kolosijeci na kojemu se uhljebljuju isluženi i trenutno nepotrebni zaslužni članovi vladajuće stranke. Ali …napuste li svi ovi mladi Hrvatsku i oni će silom prilika morati trbuhom za kruhom. Molim najvažnije ne zaboraviti:

Posljednji nek’ ugasi svjetlo.