SVOJIH VRIJEDNOSTI GOSPODAR

piše: Armin Pohara
Što više starimo, sve se više pitamo što ostaviti iza sebe, svojoj djeci i onima koje volimo. Mišljenja su razna i u mnogo čemu ovise o materijalnoj situaciji i svijesti iz koje proističemo. Ali postoji li nešto što bi moglo biti zajedničko i univerzalno za sve ljude, kako bi mogli odavde otići sa osmjehom i ponosom, onom vječnom stazom koja nas sve čeka.

Odgovor na ovo pitanje mogao bi se pronaći unutar vrijednosnog sustava kojim mjerimo svijet i stvarnost oko sebe. Vrijednosti su ona prepoznatljiva mjera koja svemu određuje mjesto i na mnogo načina određuje stvarnost života i njegovu dinamiku.

Svako od nas ima mogućnost sebi birati vrijednosti na taj način si oblikovati život i sudbinu, ali smo svi istovremeno okovani vrijednostima koje smo naslijedili i uglavnom prihvatili kao svoje bez kritičnog samoispitivanja.

Većina ljudi živi u toplom skloništu naslijeđenog sustava vrijednosti i vrlo rijetki uspiju oteti se tome čeličnom zagrljaju. U glavama većine ljudi a pogotovo našeg svijeta, pomiješali su se razni vrijednosni sustavi koji su se preobrazili u opasni miks, i koji se poput Frankenštajna bore za svoje mjesto pod suncem.

Svi naši ljudi su vrlo ispolitizirani i svi imaju jasan kritičan stav o pojavama oko sebe. Kroz komentare koji dominiraju gotovo svuda, vrlo su oštri i nedvosmisleni u osudi svakog lopovluka, pogotovo na nivoima vlasti. Reklo bi se potpuno ispravan sustav vrijednosti. Svako nepoštenje je zlo i treba biti kažnjeno.

No, kada se taj sustav vrijednosti počne dalje objašnjavati, isti ti ljudi se služe ustaljenim frazama kao što su: Budala je ko ne uzme, Budala i pošten jedno te isto. Svi su isti kad se docčepaju vlasti itd. Ovdje dolazi do potpunog sukoba dva sustava vrijednosti koji nikako ne mogu koegzistirati zajedno. Ova pojava je mnogo dublja u svojoj povezanosti sa našom stvarnošću i našom nemoći da bilo što promijenimo. Iz takvog vrijednosnog apsurda rađa se samo košmar. I tako stvarnost postaje izraz naših vrijednosti.

U toj realnosti mi nismo ljuti na njih što su lopovi, već zato što mi nismo, jer se za takvo što se osjećamo i boljim i sposobnijim, a i nije fer da uvijek jedni te isti kradu. Na tim principima se korumpira naša svijest i svijest generacija.

Mi se moramo odlučiti kojem sustavu vrijednosti stvarno pripadamo, I koji život zaista želimo živjeti, kako se ne bi ko muhe bez glave vrtjeli u krug i beznađe.

Ako prihvatim da je POŠTENJE vrlina i ono čime želim ispuniti svoju stvarnost i svoj život, onda nikada ne smijem prihvatiti NEPOŠTENJE kao vrijednost.

Onoga trenutka kada pristanemo na drukčije vrijednosti, mi zapravo gubimo pravo na SVE!!! Kada prihvatimo da je BUDALA KO NE UZME, otvaramo vrata pandorine kutije i čitav svijet počne sličiti na pakao.