NOVO ISELJAVANJE

Intenzivno pregovaramo sa svim zemljama oko otvaranja tržišta rada. ( Mirando Mrsić )

TRN U OKU
piše: Mirko Omrčen
Politika HDZ-a i SDP-a u ovih dvadeset i jednu godinu samostalnosti uspjela je u jednom, a to je da su uništili sve grane hrvatskog gospodarstva. Nekad industrijski razvijena Hrvatska, danas je tehnički zaostalo i uništeno područje.

Unatoč dugotrajnosti vladavine, koja bi svakoj sposobnoj vlasti omogućila ostvarenje dugoročnih gospodarskih planova, ni jedni ni drugi nisu uspjeli sanirati hrvatsko gospodarstvo.

Njihova apsolutna vlast, pa i vlast u sindikatima, koji su svih ovih godina u svom većem dijelu predstavljali zapravo organe vladajuće politike, dopustila bi primjenu dugoročnih planova za uređenje gospodarstva da je bilo volje, znanja, da su postojali takvi planovi. Gospodarski planovi, ako ih je i bilo, bili su više amaterski, nije bilo ni znanja ni volje što je u svemu dovelo do gospodarskog rasula.

Niti najnoviji plan, “Plan21“ nije donio rješenja za rješavanje gospodarskih i socijalnih pitanja.

Na gospodarskom polju nastavlja se politika neuspjeha. Politika današnje vlasti, ako se nesuvisle i često proturječne mjere, reforme i planovi mogu nazvati politikom, pokazala je takav neuspjeh da samo nova zaduživanja, koncesioniranje i rasprodaja preostalih nacionalnih bogatstava omogućuje kakvo takvo funkcioniranja.

Socijalna cijena gospodarskih neuspjeha nije mala i beznačajna. Ona je velika, katastrofalna, tragična.

Upropašteno gospodarstvo i gospodarska zaostalost rezultiralo je stotinama tisuća nezaposlenih i stotinama tisuća raseljenih i iseljenih. Među njima i veliki broj mladih i obrazovanih.

Što je Kukuriku obećavao po pitanju rješavanja nezaposlenosti prije dolaska na vlast?

Kao prioritet ekonomske politike naglašavali su gospodarski oporavak i ponovno zapošljavanje ljudi koji su zbog krize izgubili radno mjesto, kao i preuzimanje brige o zaposlenima da bi očuvali radna mjesta u uvjetima zaštite radničkih prava, nezaposlenih, da bi ostvarili pravo na pošten rad i poštenu plaću, mladih, da bi se školovali i zauzeli svoje mjesto u hrvatskom svijetu rada i stvaralaštva.

Osobito su imali plan za mlade i govorili kako će aktivirati posebne programe za zapošljavanje mladih i visokoobrazovanih ljudi, ali i za radno aktivne koji se zbog srednje životne dobi teško vraćaju na tržište rada.

Najveća povreda prava radnika je nezaposlenost i stoga država radniku mora osigurati sigurnost rada. Kukuriku ima rješenja za novu zaposlenost naglašavali su u Planu 21.

Iseljavanje kao rješenje za novu zaposlenost

Danas je jasno kako rješenja nema, kako država ne može mnoštvu nezaposlenih osigurati sigurnost rada u RH. Nova vlast danas rješenje nudi u pregovorima sa svim zemljama oko otvaranja tržišta rada što bi moglo postati osobito aktualno pristupanjem RH Europskoj uniji, a to znači novo, stalno i neprestano iseljavanje Hrvata iz domovine.

I HDZ i SDP neprekidno provode politiku izvoza radne snage, a to i iz razloga da bi se bar nekako mogla održati i smanjiti stalna nezaposlenost, ali i da bi se izbjegli socijalni nemiri u zemlji.

Politika zapošljavanja građana u inozemstvu nije nacionalno-politički ispravno, a niti socijalno napredno rješenje.

To je prvenstveno politika raseljavanja Hrvatske, ali i uništenja velikog broja ljudi. To je nastavak jugo-komunističke politike iskorjenjivanja na desetka tisuća seljaka, radnika, obrtnika, ali i velikog broja stručnih ljudi s akademskom spremom. Takvom politikom razbijaju se i obitelji, uništavaju pojedinci, propadaju karijere. Sveukupno je to socijalna cijena neuspješne politike i vladavine dviju frakcija bivšeg SK danas pod imenom HDZ i SDP.

Brojke

Iseljavanje Hrvata u ova dva desetljeća predstavlja migraciju u hrvatskoj povijesti , koja se uopće odigrala, a osobito u tako kratkom vremenu.

Samo u devedesetima je iz RH na Zapad otišlo više od 200 tisuća ljudi.

Postoje podaci koji govore da je od 2003 do 2008 godine iz RH svake godine iseljavalo između 6500-7500 ljudi, dok se zadnjih godina taj broj značajno uvećava i iznosi 10 tisuća ljudi godišnje.

Prema drugim podacima navodi se da stopa emigracije hrvatskih državljana s fakultetskom diplomom iznosi čak 29%, dok se smatra da je optimalna stopa između 5-10%.

Demografi smatraju da je procjena da svaki treći visokoobrazovani domaći hrvatski državljanin napušta domovinu. Među njima su mnogi mladi obrazovani koji ,prema raznim anketama, ne vide perspektivu u RH, ne vide svoju budućnost u njoj i smatraju da bi imali kvalitetniji život i veće slobode u inozemstvu.

Odljev obrazovanih i mladih ljudi osobito je tragičan, jer ugrožava hrvatsko društvo i gospodarstvo. Odlazak mladih i visokoobrazovanih za hrvatsku državu je nenadoknadiv gubitak i u ekonomskom i u širem društvenom značenju. Takav odljev posljednjih godina raste čemu svjedoče podaci koji pokazuju da je broj radnih dozvola i viza što su ih izdala strana veleposlanstva u RH u stalnom porastu, ali i da je najveći porast tražitelja posla u inozemstvu zabilježen među visokoobrazovanima. U porastu je broj osoba koje sele u države EU, SAD, Australiju, Kanadu..

Smatra se da bi taj emigrantski val iz RH bio još i veći da su razvijene države imale otvoreniju politiku prema useljenicima.

Kako se da vidjeti s početka ovog teksta hrvatske vlasti rade na takvom otvaranju za Hrvate i u tom kontekstu promatram Milanovićevu izjavu kako će pozitivni trendovi, što se tiče pada nezaposlenosti, biti vidljivi tek početkom 2014 godine.

Kukuriku prevario mlade

Otvaranjem tržišta rada broj iseljenih mogao bi se drastično povećati osobito mladih i obrazovanih. A upravo što se obrazovanih i mladih tiče Kukuriku je imao plan, čak namjeru boriti se za drukčiji pristup mladima, otvoriti im prostor i za društveno sudjelovanje i njihovo političko odlučivanje ( zar to u demokraciji nije uobičajeno pravilo? ). Imamo plan koji će omogućiti sudjelovanje mladih o svim političkim pitanjima, jer su sva politička pitanja ujedno pitanja njihove budućnosti i naše budućnosti, govorili su. Mladi su za nas budućnost, ali i sadašnjost našeg društva-bio je moto KK.

Zbilja je drukčija. U zbilji je na djelu daljnja društvena i politička marginalizacija mladih, i ne samo mladih.

Višeznačno iseljavanje

U Hrvatskoj samo onaj koji je u partiji, ma koliko sposoban bio, može ostvariti probitak.

Traži se politička podobnost, a ona se dokazuje samo stranačkom pripadnošću, a ne dali je netko sposoban za obnašanje pojedinog posla. U većini slučajeva, ako netko želi profesionalno napredovati, a nije član SDP-a ili HDZ-a prisiljen je otići u inozemstvo. Da bi se jasnije izrazio u Hrvatskoj danas vladaju prilike jednake prilikama koje su vladale u komunističkom društvu.

Takve prilike vladaju i kad je demokracija u pitanju.

Kao i bivše, tako i današnja vlast ne omogućuje temeljne slobode. Ne osigurava miran demokratski razvitak. Ne predviđa žive ustanove, sredstva i putove za miran razvitak i demokratsku promjenu vladajućih skupina. I ova vlast, kao i svaka druga vladavina diktature, bez koje bi kao takva propala, zatvara put svakoj unutrašnjoj oporbi. Zatvara put višestranaćju i nema spremnosti da višestranačje shvati i prihvati kao jedini normalan i mogući način ostvarenja moderne demokratske države.

Osim toga u RH je na djelu potpuno sužavanje prostora građanskih sloboda. Uloga države jača, a slabi uloga građana. Jača neodgovornost u provođenju politike, kao i nemogućnost nadzora politike. Nema sudjelovanja građana, ni mladih ni starih, u donošenju zakona, odluka, kao ni u upravljanju i suodlučivanju. Nameće se politička samovolja. Narod ne određuje cilj vladavine- blagostanje cijelog društva. Cilj vladavine određuje vlast- blagostanje određenih dijelova društva.

Sukladno tome može se reći kako je iseljavanje iz Hrvatske, uz ekonomske razloge, motivirano i političkim razlozima, kako se iseljava i zbog političke obespravljenosti – diktature.

Takvom političkom iseljavanju čin je prosvjed, odnosno znak prosvjeda protiv nasilne i samovoljne vladavine- vladavine koja je sputala domovinu.

Takva vladavina sili mnoge na iseljavanje i napuštanje države, da svoje ideale pronađu i ostvare u inozemstvu umjesto svojoj prirodnoj sredini.

Ostani i bori se

Svaka vlast koja je proizišla iz obiju frakcija bivšeg SK, to jest iz HDZ-a ili SDP-a bila je i jest glavni gospodarski, socijalni, politički i svaki drugi problem Hrvatske. Obje te frakcije ne može se osloboditi krivnje zbog sveukupnog i tragičnog stanja, nego ih se naprotiv treba osuditi kao temeljne uzročnike općeg rasula.

Vrijeme je da se polože računi svih sudionika u proteklim, a za Hrvatsku i narod tragičnim događajima.

Razvlaštenje, skidanje s vlasti, jednih i drugih postalo je nužnost, poželjnost i potreba- postalo je opći javni interes. Napuštanjem domovine i bježanje pred zlom nije rješenje. Rješenje je borba za slobodu i pravdu svim dopuštenim demokratskim sredstvima

Odgovornost Crkve

Za tragično stanje države i nacije svakako, uz druge čimbenike društva, snose i crkveni poglavari i mnogi duhovni pastiri naroda. Ako se tako može reći, a ne misleći u globalu, Crkva je napustila čovjeka. Ne brani čovjeka od ekonomskog izrabljivanja i od tiranije totalitarnih sustava. Ako se izuzmu rijetki istupi, sveukupno gledajući ne stavlja dostojanstvo osobe u središte svojih socijalnih poruka. Ne naglašava dovoljno opću namjenu materijalnih dobara, kao ni društveni poredak bez tlačenja i utemeljen na duhu suradnje i solidarnosti.

Sve više ljudi u Hrvatskoj živi u bijedi i trpi prilike koje su potpuno ropske, a duhovni pastiri ne osjećaju dužnost da javno i učestalo osude takvu stvarnost sa svom jasnoćom i čvrstoćom.

Totalitarno zlo pobjeđuje u Hrvatskoj jer Crkvi nedostaje beskompromisne borbene i pobjedničke vjere. A toga joj nedostaje jer je “zaboravila“ svoju pravu obvezu i poslanje jasno izrečene u prvoj poslanici Timoteju  (6:12, 1:18)). Svojom kompromisnom crkvenom teologijom ljudima uglavnom nudi onaj dio istine koji naglasak stavlja na ono što je Bog učinio za nas u Kristu, a najčešće namjerno propušta dio koji govori o našim obvezama, a to prvenstveno iz razloga da skine odgovornost sa sebe. Da te obveze ne bi i dalje “zaboravljala“, odnosno, da bi bila sposobna za vođenje plemenite borbe prije svega mora duhovno ojačati.