ILUZORNA PRIČA

piše: Mirko Omrčen
Očišćenje hrvatskog društva od zla i zločina predlagao je svojevremeno Vjekoslav Vidović koji je odmah nakon toga smijenjen s dužnosti predsjednika Vrhovnog suda.

Također je to predlagao i Ante Đapić, i to dva puta, 1998. i 1999. godine. Njegov prijedlog Zakona o lustraciji imao je cilj sustavno onemogućavanje širokoj skupini privilegiranih članova bivšeg režima da zauzmu visoka mjesta u novoj državi.

Prijedlog nije podržan od drugih stranaka u parlamentu. Nije podržan niti od strane NVO-a.

U prijedlogu nisu sudjelovali ni NVO-i , ni žrtve bivšeg režima. Nije bilo javne rasprave o nužnosti usvajanja Zakona o lustraciji, a glede zakona o javnom pristupu dokumentima tajnih službi nije usvojen ni jedan zakon ( niti predložen). Prijedlog je i kapo takav zaustavljen i uklonjen odlukom većine vođenom HDZ-om.

Uz to, činjenica da Đapiću nije onemogućen rad, kao što je to bio slučaj s Vidovićem, kao i činjenica da je bio kolaboracionist, da je surađivao sa zlom, koje je pošto poto nastojao očistiti iz hrvatskog društva, i to gdje god je to mogao u potpunosti daje za pravo zaključiti kako su motivi njegovih prijedloga upitni.

Osobito ako se pogleda rezultat te suradnje koja je hrvatsku domoljubnu- nacionalnu opciju izbrisala sa hrvatske političke scene i iz političkog života Hrvatske. Ona je danas potpuno zametena , zameo je HDZ i suradnja. Toliko je zametena da danas u sebi uopće nema žive snage da se otkopa.

Sve je puno jasnije ako se pogleda i “korist“, a ta korist, i u takvim prilikama je da desno orijentirani birači, oni koji glasuju, svojim glasovanjem samo omogućuju ostanak na životu restauriranoj komunističkoj eliti u HDZ-u, odnosno daljnje umiranje naše zemlje. Uz to i apstinenciju velikog dijela biračkog tijela koje u takvim okolnostima i prilikama nema za koga glasovati. Identična slika je is HSS-om i njegovim biračkim tijelom.

Stav HDZ-ovih vladajućih komunističkih struktura prema problematici lustracije nije se promijenio niti poslije. Sanaderov stav već je iznesen, a i pojašnjen.  Šutnja o toj problematici u vrijeme  vladavine Jadranke Kosor sama po sebi kazuje kakav je bio njen stav o tome.

Novi lider Tomislav Karamarko nikada se nije decidirano izjasnio kako će opredjeljenje njegove “nove“ politike ići i u pravcu pokretanja inicijativa i prijedloga donošenja zakona o tom krucijalnom problemu. Po tom pitanju samo je izjavio kako će provesti lustraciju u HDZ-u. On i to danas čini na isti način kao i njegovi prethodnici- neutralizira političke protivnike i neistomišljenike.

Da bi proces o čijoj provedbi i kvaliteti te provedbe ovisi napredak u pravcu pravne države i socijalno-ekonomskog napretka bio pokrenut i proveden moraju biti pokrenute aktivnosti i inicijative, ili bar nastojanja i ključnih institucija našeg društva.

HAZU i lustracija

Kad se govori o kulturnoj sferi onda bi takva pitanja trebala biti pokretana ponajprije od krovne kulturne institucije u Hrvata, od HAZU-a.

Međutim HAZU je pokretao sasvim drugačije inicijative i prijedloge. Jedan od takvih prijedloga bio je da se bivšim komunističkim vođama dodjeljuju odlikovanja. Naime, od strane HAZU-a bila je pokrenuta inicijativa da se bivšim perjanicama SKJ i CK SKH Celestinu Sardeliću i Dragi Domitroviću dodijele hrvatska odličja.

Hrvatsko društvo političkih zatvorenika Goli Otok tu inicijativu nazvalo je svojevrsnim eklatom neviđenim u svijetu i “šakom u oko“ svim onim demokratima koje je komunistički, totalitarni režim SFRJ, a posebno SRH, proganjao, zatvarao i ubijao tijekom 45 godina.

Predsjednik HDZP Goli Otok Rado Pejić u izjavi je tada napisao da ta inicijativa HAZU-a legitimira progone bivših političkih zatvorenika i poslije 1990 godine pa sve do danas. Nadodaje kako mnogi članovi Hrvatskog društva bivših političkih zatvorenika Goli Otok i danas svjedoče o progonima koje nad njima vrše članovi SKH, KOS-a i UDBA-e, bez obzira kojim organizacijama oni danas pripadaju, te napominje kako je poznato da je JAZU, sada HAZU, 45 godina davala legitimitet jugoslavenskoj komunističkoj i totalitarnoj vlasti i da je 1990 godine pukom promjenom imena dala obrazac hrvatskoj tranziciji, po kojem su komunisti postali demokrati, a ordinirana pljačka –privatizacija.

Pejić upozorava da je ta HAZU-ova inicijativa imala zadaću relativizorati komunistički zločin u RH, umanjiti njegov značaj i težinu, kao i odgovornost.

Današnja šutnja te ustanove o pitanju problema lustracije u našoj zemlji jasno upućuje na zaključak da se njihova stajališta i stavovi nisu promijenili. Vjerojatno i iz razloga da HAZU uistinu postane HAZU.

Crkva i lustracija

Jednako kao kulturna sfera tako i vjersko-moralna sfera mora pokretati inicijative i prijedloge vezane uz život zajednice, jer je i ona čimbenik društva.

Međutim, iako je uvriježeno mišljenje kako Crkvi u Hrvata smeta restauracija komunizma činjenica je da vrh Katoličke Crkve tek tu i tamo spomene potrebu lustracije, tek da se čuje. Činjenica je da niti prije, a niti danas HBK nije nikada jasno izišla u javnost sa inicijativom i prijedlogom donošenja Zakona o lustraciji.

Određena mišljenja govore kako je HDZ  enormnim sredstvima i beneficijama Crkvu privukao u svoje redove, te na taj način osigurao potporu najširih slojeva, ali se tome može nadodati i njenu šutnju.

Druga mišljenja su na istom tragu i govore kako je Crkva u Hrvata bila oporba totalitarnom režimu J. B. Tita pa je kao takva i bila omiljena i voljena u narodu, no uspostavom hrvatske države pokazala je da joj je daleko više stalo do materijalnih dobara nego izgradnje civilnog i pravednog društva u Hrvatskoj.

Današnje stanje pokazuje da ta razmišljanja imaju uporište, ali i sukladno tome da je Crkva( nikako u cjelini) zalutala Crkva, jer ne može se istodobno služiti dva gospodara ( Matej 6,24), ne može se služiti Boga i Mamona. Najveći, a i prvi je to bio, koji može biti pred Bogom je služiti drugim bogovima.

Zašto vrh Katoličke Crkve u Hrvata nema određen i jasan stav o lustraciji, zašto ne pokreće tu problematiku, leži i u zapažanju generala Marka Lukića koji smatra da bi trebalo provesti i Crkvenu lustraciju s obzirom da je još devedesetih godina kardinalu Franji Kuhariću predan popis sa svećenicima koji su bili suradnici UDBA-e.

Kad bi to bio razlog onda bi to značilo ne samo da vrh Crkve nema hrabrosti i borbenog duha, nego da štiti one koji su bili i jesu u službi zloga i da je time daleko, daleko od Boga.

Sabor i lustracija

Kad je Sabor i lustracija u pitanju tada dobar odgovor daje članak koji govori : Jedino Sabor može donijeti Zakon o lustraciji, a zašto to neće odgovori slijede.

Tko je bio jedan od Predsjednika sabora RH’ Bio je Luka Bebić . A tko je bio Luka Bebić?

U “Slobodnoj Dalmaciji” od 24 prosinca 1971 godine, dakle, u vrijeme obračuna u Karađorđevu, objavljen je članak pod naslovom “Likvidiranje ogranka Matice hrvatske“, u kojem se tadašnji  komunist i predsjednik Skupštine općine Metković, Luka Bebić, pozitivno osvrće na gašenje te hrvatske kulturne organizacije : Na današnjoj sjednici SO Metković, u želji da se što prije provedu u djelo riječi druga Tita i zaključci sa sjednice Predsjedništva SKJ i 23 sjednice CK SKH, predsjednik Luka Bebić izložio je program djelovanja Skupštine mjesnih organa u suzbijanju nacionalizma i šovinizma i svih drugih pojava kontrarevolucionarne djelatnosti. Zaključeno je da se odmah poduzmu mjere za likvidaciju ogranka Matice hrvatske kao osnovnog žarišta nacionalističkih i šovinističkih djelatnosti.

Još u toku dana njezine su prostorije zapečaćene, a financijsko poslovanje podvrgnuto kontroli- navodi se ju tekstu u kojem nadalje stoji kako su općinari na čelu na čelu s Lukom Bebićem zatražili od pravosudnih tijela brže, energičnije i efikasnije poduzimanje svih mjera koje zakon predviđa protiv nacionalizma i šovinizma i drugih “neprijateljskih“ djelatnosti.

Osim barabe Luke predsjednik Sabora bio je još jedan istaknuti HDZ-ovac  “centarforf“,  “alfa i omega“ Vlado Šeks, a prema pisanju Hrvatskog lista također suradnik UDBA-e.

Niti današnji nije bolji, jer dok licemjerno govori o ispravljanju nepravdi i osudi zločina protiv čovječnosti i promicanja demokratskih vrijednosti ne promiče pitanje lustracije bez koje nema ostvarenja tih vrijednosti u našoj zemlji.

Ostatak ilLustracija

Budući da su u Hrvatskoj na vlasti i u oporbi upravo oni nad kojima treba biti proveden proces lustracije, da je zakonodavac onaj kojeg treba maknuti s tog položaja te da ključne institucije hrvatskog društva, iz navedenih razloga, ne pokreću to pitanje nameće se pitanje da li je uopće moguće provesti lustraciju u Hrvatskoj, koja je glavni uvjet za konsolidaciju demokracije u našoj zemlji, i ako jest kako?

Jasno je da proces lustracije u Hrvatskoj može provesti samo demokracija, a demokraciju onemogućuje neprovedena lustracija. Potreban je dakle PREOKRET, potrebno je izboriti se za demokraciju, a to znači biti odgovorno djelatan, biti u neprestanom naporu spreman na svaku žrtvu koja je Bogu osobito mila i koji je višestruko nagradi. Ona je dokaz ljubavi, vjernosti i vjere. Gdje nema toga nema ni Boga.

Toga svega je nedostajalo u Hrvatskoj i upravo stoga se nama, umjesto naprednije izgradnje-rekonstrukcije koja zla ne obnavlja, nego umjesto njih uvodi nešto boljega- dogodila obična restauracija koja pod zastavom demokracije obnavlja zla zarobljena zlom.

Za takvo jedno stanje potpuno je pogrešno optuživati demokraciju, kako to neki čine, kao uzrok koji ta zla omogućuje.

Pravo i potpuno zalaganje i istinska borba za demokraciju, koja ima evanđeoska obilježja, čija unutarnja snaga je ljubav i čije temelje je postavilo kršćanstvo-jer sloboda i jednakost ljudske prirode kršćanske su istine, izostali su i izostaju u pravom obliku i volumenu u Hrvatskoj. To prvenstveno zbog onog što je u sebi idejno najpraznije, moralno najbjednije, karakterno najbezličnije i intelektualno najtupavije, a to je oportunizma.

Ali i zbog nedostatka ljubavi, te osobito zbog pomanjkanja glavnog uvjeta za preokret, bez kojeg je svaka priča o lustraciji i demokraciji -kao izvoru i ostvarenju sreće- iluzorna, a to je duh borbenosti koji oslobađa od svakog zla.