GRIJEH ZABORAVA

SRAMOTNE ČESTITKE HRVATSKIH POLITIČARA UZ DAN NEOVISNOSTI

ŽIVA ISTINA
piše: Vjekoslav Krsnik

Za Dan neovisnosti koji se obilježava  8. listopada predsjednik Republike, predsjednik Vlade, ali i Hrvatska narodna stranka, te predsjednik Gradske skupštine Zagreba uputili su građanima prigodne čestitke. Kad se one analiziraju proizlazi da aktualni vodeći hrvatski političari pate od kolektivne amnezije i grijeha zaborava, očito nametnutog iz onih centara moći koji još uvijek ne mogu prihvatiti realnost da je Republike Hrvatska stvorena krvlju 15.000 svojih sinova i kćeri tu neovisnost stekla pod dramatičnim uvjetima i okolnostima.

Predsjednik Republike okružen svojim projugoslavenskim savjetnicima na čelu s britanskim Srbinom dr. Dejanom Jovićem pozivajući građane da „ponosno i radosno“ proslave blagdan, sam se u čestitci ne ponaša „ponosno“. On u čestitci izražava zahvalnost „svima koji su tijekom naše (tipično jugohrvatski pridjev kad treba upotrijebiti sasvim određen pridjev „hrvatski“ – op.p.) povijesti tim idealima posvetili svoj rad, sposobnost i nastojanja“.

Priznajući doduše žrtve položene u Domovinskom ratu, on pozivajući se na povijest odaje priznanje i drugima koji su se zalagali za hrvatsku neovisnost, misleći između ostalog i na hrvatske komuniste koji pod krinkom antifašizma prisvajaju pravo na stvaranje hrvatske države, iako su je podanički utopili u komunističku Jugoslaviju. U okolnostima kad je Hrvatska još uvijek pod raznim pritiscima, međunarodnim i regionalnim, što znači da se i dalje mora boriti za pravo na svoju neovisnost (primjer spora sa Slovenijom, graničnog spora s Bosnom i Hercegovinom oko gradnje Pelješkog mosta, neriješenih problema sa Srbijom), predsjednik Republike to uopće ne spominje nego se po običaju služi standardnim frazama o gradnji „društva mira (kao da Hrvatska nekoga ugrožava- op.p), slobode, solidarnosti, pravde, rada i poštivanja svih ljudskih prava“.

Međutim ono što zapanjuje u toj čestitci je prešućivanje ključnog događaja koji je doveo do proglašenja hrvatske neovisnosti 8. listopada u podrumskoj zgradi INE. Predsjednik Josipović je jednostavno prešao preko gole činjenice da je dan prije, 7. listopada, neprijateljska JNA, koju usput on nikad u svojim nastupima nije tako atribuirao, zračnim napadom na Banske dvore pokušala ubiti predsjednika Tuđmana, člana predsjedništva federacije u raspadu Stipu Mesića i predsjednika SIV-a Antu Markovića.

Taj atentat na svu sreću nije postigao svoj cilj, odnosno propao je i posljednji pokušaj, jer ih je bilo i ranije ali ih je spriječila hrvatska obavještajna služba, da se ubije predsjednik Tuđman i izvrši uz sudjelovanje JNA Miloševićeva pacifikacija Hrvatske. S ovakvim predsjednikom koji obavlja svoju najvišu državničku funkciju kako mu drugi savjetuju hrvatska javnost sigurno ne može „ponosno i radosno“ proslaviti važan nacionalni blagdan.

Ništa bolji i određeniji u svoj čestitci nije bio ni premijer Zoran Milanović. I on je izbjegao spomenuti napad na Banske dvore i pokušaj eliminiranje predsjednika Tuđmana, pa zahvaljujući braniteljima na sjajnoj pobjedi, pri čemu ne spominje, kao ni predsjednik Josipović protiv kakvog je neprijatelja ta pobjeda izvojevana. Dodajući da je ta pobjeda obvezujuća i da ona ne dopušta bilo kakvu državu, „nego državu dostojnu svih žrtava podnesenih za ispunjenje višestoljetnog hrvatskog sna“. Naravno ta pobjeda i te kako obvezuje i samog premijera koji međutim državu stvoreno u krvavoj borbi za ispunjenje stoljetnog sna smatra „slučajnom“ i „paradoksom“

Dan neovisnosti nije prošao bolje ni u čestitkama Hrvatske narodne stranke i predsjednika zagrebačke Gradske skupštine Davora Bernardića (SDP). Ni u jednoj ni u drugoj ne spominje se ključan dan ranije kad je izvršen atentat na predsjednika Tuđmana u kojemu je on čudnim stjecajem okolnosti izbjegao smrt. Bez obzira na sve Tuđmanove greške, iz kojih je u krajnjoj liniji proistekao ovakav politički sustav koji sada njega samoga potpuno ignorira, vodeći političari u Hrvatskoj ovom zgodom su pali iz ispita povijesti. S takvim političarima, počevši od predsjednika Republike pa na niže, svekolika hrvatska javnost ne može ni ponosno ni radosno proslavljati Dan neovisnosti.