OPET IGNORIRANJE ŽRTAVA

ŽIVA ISTINA
piše: Vjekoslav Krsnik
Iako je još prije tri godine Europski parlament usvojio Rezoluciju o europskoj savjesti i totalitarizmu koja je ustanovila današnji 23. kolovoza kao Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima , ni prijašnja HDZ-ovska vlada ni sadašnja Vlada na čelu sa SDP-om nisu učinile ništa da se taj obilježi „s dostojanstvom i nepristranošću“.

Budući da je ta rezolucija, „zahvaljujući“ tobože objektivnim hrvatskim medijima, prije svega Hrvatskoj televiziji, prešućena u Hrvatskoj, potrebno je podsjetiti na njezine naglaske. Važnost Rezolucije Europskog parlamenta je upravo u činjenici što je ona obvezujuća za Hrvatsku koja se nalazi pred ulaskom u članstvo Europske unije.

U opširnoj preambuli rezolucije, kao i u nizu od 17 točaka naglašava se za svaku zemlju koja je prošla kroz teror komunističkog režima važnost suočavanja s prošlošću, kako se ona ne bi ponovila kao što je to bilo u nedavnoj prošlosti.

U Rezoluciji se posebno naglašava (točka 16.) da je „krajnji cilj otkrivanja i procjenjivanja zločina što su ih počinili komunistički totalitarni režimi pomirenje koje se može postići priznavanjem odgovornosti, traženjem oprosta i poticanjem moralne obnove“.

Kad se samo ova točka usporedi s govorancijama o antifašizmu, pri čemu se uopće ne spominje, kao da ga nikad nije bilo, komunizam, što ih uporno ponavljao bivši predsjednik Mesić i njegovi drugovi borci, a sada izjavama, poput lijepe kape partizanke, predsjednik Josipović, onda postaje sasvim razvidno kako je u doba pronalaska novih žrtava hrvatskih i jugoslavenskih komunista nad hrvatskim civilima nakon 1945. suvremena Hrvatska na političkoj razini daleko od suočavanja sa svojom okrutnom prošlošću. Jer kako se kaže u Rezoluciji „tragična povijest Europe mora se održavati na životu kako bi se odala počast žrtvama, osudili počinitelji i postavili temelji pomirenju zasnovanom na istini i pamćenju“.

Iako je Predsjedništvo Hrvatskoga sabora u travnju kad se odlučivalo o ukidanju pokroviteljstva nad komemoracijom u Bleiburgu zaključilo da će se u Hrvatskoj ubuduće aktivnije obilježavati Europski dan sjećanja na žrtve totalitarnih i autoritarnih režima nije se učinilo ništa da se ta odluka provede u djelo.

Uostalom znakovito je da se odluka o tome da se obilježava 23. kolovoza usvojena kad je istodobno donesena odluka da se ukine pokroviteljstvo Sabora nad komemoracijom u Bleiburgu, što pojednostavljeno znači da je Sabor odnosno njegovo komunjarsko Predsjedništvo samo sebi skočilo u usta. Da to nije slučajno dokazao je jučer potpredsjednik Sabora Josip Leko (SDP) koji je u jednom muljanom priopćenju uputio poruku hrvatskoj javnosti.

On se pozvao na iskrivljavanje povijesnih činjenica i manipuliranje njima što sije sjeme novih nepravdi, a bez osude zločina nije moguća izgradnja istinski demokratskog društva „bez netrpeljivosti i podjela“.

Međutim upravo SDP, kao i predsjednik Josipović, nakon njegovog prethodnika Mesića, ne poštuju postavke iz uvoda Rezolucije Europskog parlamenta da ni jedna politička stranka ili tijelo nema monopol na tumačenje povijesti, jer ne mogu biti objektivne, a niti službena politička tumačenja povijesnih činjenica ne smiju biti nametnuta većinom u parlamentu, jer parlament ne može donositi zakone koji se odnose na prošlost.

Upravo se to događa u Hrvatskoj, jer vladajuća Kukuriku koalicija na čelu s ideološki neokomunističkim SDP-om, ali i predsjednik Republike nameću svoje istine o teškoj hrvatskoj prošlosti i ne žele prihvatiti europsku rezoluciju u svojoj punini, pa zato i ove godine nema na državnoj razini službenog obilježavanja Dana sjećanja.

Pogotovo nema onoga što se traži u točki 16. ove rezolucije da se pomirba nakon počinjenih zločina komunizma može postići „priznavanjem odgovornosti, traženjem oprosta i poticanjem moralne obnove“. Pozivanjem na isforsirani antifašizam, kao da Hrvatska nije ništa prepatila pod čizmom komunizma, predsjednik Josipović, njegov prethodnik Mesić s izmišljenom funkcijom bivšeg predsjednika, sadašnji, ali i prethodni Sabor, pa i sadašnja i prethodna Vlada nisu učinili ništa da bivši komunisti i njihova djeca, kakav je i premijer Milanović da bi se priznala odgovornost, zatražio oprost i poticala moralna obnova, nego upravo rade suprotno od ciljeva rezolucije o Europskoj savjesti i totalitarizmu.

U takvim okolnostima obilježavanje današnjeg dana palo je na oporbene stranke, prije svega na HDZ, koji to nije uradio za vrijeme Vlade Jadranke Kosor, i HSP dr. Ante Starčević, kao i na razne civilne udruge, što naravno znači da u Hrvatskoj i te kako postoji svijest o potrebi obilježavanja Europskog dana sjećanja.

Međutim sve dok to ne postane nacionalna politika na službenoj razini, Hrvatska će i dalje kad su u pitanju zločini komunizma, jer su oni drugi i te kako obilježeni, biti crna točka Europe, a posebice s ovakvom neokomunističkom garniturom na vlasti.