Iz naše arhive …objavljeno 14.08.2012.
Napisao: Emil Cipar
Volim slušati radio dok vozim auto. Mješavina informacija i glazbe koju mi nudi moja postaja je ok. Nije to nešto posebno, ali sasvim je kompatibilno sa oprezom koji je potreban.
Jedna ljetna vožnja od Osijeka do Slavonskog Broda …preko Našica.
Nakon melodije iz filma „Sunset boulevard“ moderator, skoro ispričavajućim tonom najavljuje jednu priču i moli nas za strpljenje.
E to mi baš sad treba! Zbog čega se ispričavaš nesretniče!? Radi svoj posao, a briga te za gunđala!
Stanem u hladovini goleme jabuke uz put. Na cesti od Našica prema Slavonskom Brodu gotovo i nema prometa u ovo rano ljetno poslijepodne što nije ni čudo kod gotovo 40 stupnjeva u hladu.
Prije no što vam prepričam priču moram napomenuti kako to činim iz sjećanja, jer na njenom početku nisam znao njenu poruku na kraju, pa nisam niti pomišljao na diktafon.
Dakle:
Jedan njujorški taksist dobije poziv iz centrale da ode na određenu adresu, jer tamo na njega čeka mušterija. Uputi se na navedenu adresu i stigavši tamo pozvoni na vratima stana.
Vrata mu otvori starija gospođa. Iza nje su stajala dva kufera i taksista ih uzme u ruke. Baci pogled po stanu i vidi kako je namještaj prekriven.
-Gospođa putuje na duže vrijeme …pomisli …sigurno ju trebam voziti na aerodrom, luku, kolodvor…
U taksiju mu gospođa reče ciljnu adresu. Bio je to jedan starački dom u blizini.
–Ako to neće biti problem, molila bih vas da me prije toga odvezete u …
-Naravno gospođo! Nešto ste ostavili tamo?
-Tamo sam ostavila svoje djetinjstvo i svoju mladost …nasmije se gospođa.
-A gdje točno? …ulica i broj?
-To nije tako važno. Čula sam kako kuća u kojoj sam rođena više ne postoji. Nisam bila tamo preko 60 godina i ne poznajem više nikoga u tom dijelu grada. Vozite samo lagano ulicama …nećemo dugo.
-Kako vi kažete gospođo?
-Ovdje sam išla u školu, Pored nje je Janoš krojač imao radnju, a preko puta je stanovala teta Erna …tamo na katu, lijevo…
Taksista zaustavi.
-Da prošetamo malo gospođo?
-Rado ali samo ako Vam to ne pravi probleme!?
-Gospođo meni ne pravi probleme. Moj taksimetar je uključen, jedino bi to moglo ispasti skupo za vas.
-Nisam baš neka milijunašica, ali mislim kako je ovo najpametnija investicija trenutno! …opet se nasmije gospođa.
Prošetali su kvartom. Gospođa se sjećala detalja iz djetinjstva i mladosti, a taksista se čudio otkuda mu strpljenje slušati to.
-Želite li još kamo gospođo prije nego što vas odvezem …tamo?
-Da …rado bih još vidjela kvart u kojemu sam živjela nakon udaje. Ni tamo nisam bila preko dvadeset godina, ali to si više ne mogu priuštiti …reče bacivši pogled na taksimetar.
-Oooo …možete gospođo možete …reče taksista i isključi taksimetar. -Recite mi gdje je to i ja vas vozim tamo …poklanjam vam razgledanje još jedne stanice vašeg života.
Razgledaše kvart u kojemu je gospođa živjela sa mužem i djecom.
-Ovdje je sin pošao u školu …moj muž je radio u onoj zgradi na uglu …tamo je nekada bilo osiguranje …stanovali smo u onoj bijeloj zgradi …ovdje smo ponekad išli na ručak …svi zajedno …bila je tu još benzinska pumpa…
-Zašto niste ovdje bili dvadeset godina gospođo?
-Ne znam više zašto! Možda nije imalo nikakvog smisla više nakon što su djeca otišla u Kaliforniju i muž umro …znate …osjećam neki umor …možete li me konačno odvesti …tamo.
Pred vratima ustanove taksist je zaustavio i izvadio kofere. Jedan namještenik je došao s kolicima po njih. Gospođa je upitala taksista koliko košta vožnja.
Umjesto riječi taksista ju je primio u zagrljaj. Pažljivi promatrač mogao je u njegovom oku primijetiti suze.
-Ja sam vaš dužnik gospođo! Vi ste mi danas darovali jedan dan pun života.
Ostali su dugo u zagrljaju. Prenula ih je javljanje taksi radio-stanice:
…broj 3823 javite se! …što se ne javljate 3823? …znate valjda propise kako se nakon svake vožnje morate javiti u centralu …broj 3823 javite se!
Taksista se javio i za ostatak dana uzeo slobodno. Nije mu se više radilo.
Kod kuće je potražio Bibliju.
-O Bože hvala ti što si danas poslao baš mene po staricu i hvala ti što si mi pomogao pronaći čovjeka u meni!
To je ta priča zbog koje se je moderator na radiju ispričavao. To je bila priča zbog koje sam zaustavio auto.
Čini mi se kao da priča nekako ima snagu naći čovjeka u ljudima. U taksistu, u moderatori, u meni…
A u vama…!?
Divna priča, puna sućuti, nježnosti, iskrenih ljudskih osjećaja koje je mogao tako lijepo prikazati samo naš pokojni Emil. Nadam se da će njegova knjiga koju uskoro izdaje HG Berlin, sadržati mnogo lijepih Emilovih priča, koje je zaista vrijedno pročitati.
Podržimo stoga HGBerlin, nabavimo ovu vrijednu knjigu i budimo zahvalni za trud koji su uložili svi na ostvarenju ovog književnog djela – jer što se zapiše, ne gubi se, ostaje sačuvano i za budući naraštaj.
Lijepi pozdrav svima
Katica
A ja sam mislila da se moj komentar izbrisao i da ga nisam ni poslala. Baš mi je drago da je tu.
Priču sam pročitala u jednom dahu. Najljepši joj je kraj. Tu se stane i razmišlja.
Tužno a ujedno predivno…hvala Vam Emile što je i do nas došla ta priča…
Prekrasna priča Emile. Prošle godine sam igrom slučaja pročitala nešto slično u časopisu “Rhema”, časopisu za promicanje duhovne obnove zajednice “Dobri pastir”, broj 49. .Napisao je Kent Nernburn. možda je to ta priča. Citiram zadnje dvije rečenice iz “Rhemine” priče: “Osuđeni smo na to da mislimo kako nam se život vrti oko važnih trenutaka. Ali važni trenuci nas često uhvate nespremne- prekrasno zapakirani u ono što bi neki nazvali nevažnim.” Drugim riječima taksist je samo obavljao svoj posao kao i svaki dan i onda je polako postao svjestan da ima veliku čast ispratiti jednog čovjeka – ženu na kraju njegovog… Read more »