KONCERT (NI)JE BIO

IZ NOVINARSKE BILJEŽNICE
tekst i foto: Sonja Breljak
Berlin/ Sličice proslijedih već jučer ranom zorom. Po dolasku doma. Pustih da one govore prije riječi. Neke od njih opisaše sudionike, glazbenike, neke prostor u kojima se sve odigralo a neke posjetitelje i raspoloženje koje je vladalo. Sad riječi …pružam moje subjektivne, jer ovo je ipak jedna kolumna …razmišljanje, osjećanja, pogledi, stav …njen su sastavni dio.

Dakle, put Loewe Saal gdje se ima održati i na našim stranicama najavljeni događaj krenuh s predumišljajem. Organizatora kontaktirah najprije porukom na facebooku. Ništa. Onda pokušah SMS-om. Opet ništa. Sad treba otići. Nema druge. A nije da ne imah nikakav drugi plan za tu subotnju večer. Žrtvovah probu mog crkvenog zbora i druženje u ugodnu društvu, rođendansku proslavu čak. E sad, tako je to …profesija zove. I onaj predumišljaj. Nagon za održanjem. I samosvijest. Samouvjerenost. Novinarski virus. I inat …saviti nas možeš ….rekao bi  poučno kolega Cipar.

Humanitarni koncert, koncert godine …Oliver Dragojević! Tako i slično mamile su najave događaja. Uvijek s rezervom primam najavljeno. O, kako je u prošlosti bilo događaja i događaja s kojih odoh potpuno razočarana. Jedne prigode, o nastupu jednog (baš istog) pjevaču u Berlinu, pribilježih par primjedbi u kolumni jednog dnevnog lista. Poslije, vidim, u objavljenom tekstu, urednik “otkinuo” dio koji mu se nije sviđao, pa tekst ostao bez poruke, bez kritike. E, sad nema nikog tko može kratiti nekom nepoželjno mišljenje. Ako ga i imam.

No, redom …Oliver Dragojević u Berlinu! Subotnja večer. Dvorana u Wieberstrasse. Zgrada starogradnja, dvorana, po obliku reklo bi se, kakva  davna  tvornička hala ….duga, vrlo duga, uska s puno stupova. Poznata i od prije, po nepreglednosti, maloj bini, lošoj akustici.
Za ovu prigodu …Oliverov lik i djelo privukli su prepunu dvoranu …veliki broj poznata mladog svijeta ali isto tako i lica koja vidjesmo po prvi puta. Prava modna revija. Glamura, kiča, svega. Mlade djevojke u nebesko visokim potpeticama u kojima jedva održavaju ravnotežu. Ne znaš tko ima 16 a tko 30 godina. Sve slično. Muškarci prilično ležernije odjeveni. Dvorana poput kakva korza.

U početku Ivanka i Tomi Gelo zabavnom i folk glazbom zagrijaše gledatelje koji čekaju “meštra s mora”. Onda se na bini pojavila i  ženska skupina DUEDENI s izvrsnim izvedbama izvornih hrvatskih pjesama, što bi rekli …a kapela, bez glazbe.

Oliverova pojava izmamila je posjetitelje pred pozornicu. Sad svi iza, lijevo i desno,  tek čuju glazbu …imaju  ton bez slike. Kolega Sever koji je snimao događaj kamerom, osta blokirana pogleda ka bini. Veli …ne ide.  Kažem u šali ...A, ne ide, ne ide,  ti se pravi kao da snimaš!

Ne znam koliko je organizatore koštala dvorana. Ne znam koliko novca je pripalo Oliveru Dragojeviću. Niti znam sa sigurnošću kolika je zarada domaćina. Informacijama tipa rekla-kazala, ne vjerujem nikad do kraja. Tek crnom na bjelom. Ne dočekah …jer bijaše za mene kasno-rano ….niti čuti kome je namijenjen dio sredstava od tombole (humanitarni karakter organiziranog). Ništa od takvih informacija nemam, niti znam kakvu sumnjivu a zanimljivu činjenicu. Usuđujem se reći kako je okvirno organizator dobro odradio večer. Voditelji bili na visini zadatka. Glazbenici solidno obavili posao. Tomi, Ivanka,  Duedeni,  Oliver …svi u okviru svojih mogućnosti, dobro pjevali.

I šta je onda? Gdje je kvaka? Kvaka je u tome da ovo …najavljivano kao koncert godine … uopće koncert i nije bio. Bila je to  više nego uspjela fešta, na kojoj se jelo, popilo, zaplesalo, pjevalo,  pušilo, pričalo, žamorilo… -Kakav je ovo zvuk koji se neprestano čuje, pita kolega. -To je žamor ljudi, odbija se od zidove i strop pa se spušta nad sve poput teška pokrivača, odgovaram. O kako je teško pritom bilo slušati glazbene svetinje  poput “Magdalena”, “Moj galebe”, “Cesarica” …

Sanjam, jednom ćemo u Berlinu imati koncert naših pop i rok glazbenika u organizaciji i načinu pripreme po uzoru na, recimo proslavu 40 godina  HKM Berlin u ACE Theatar ili  Blistavu noć klasike u dvorcu Charlottenburg. Na takvim mjestima se ne žamori, već pažljivo sluša, sudjeluju i gledatelji otvore svoje srce, stope se  s glazbom. Na netom održanom događaju, susretu s glazbenom legendom, to na žalost bijaše nemoguće. Propuštena prilika. E da to vide naši zemljaci u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini! Da to je nama koncert?! Slatko bi nam se nasmijali. Na kraju, ostaje samo (protu)tvrdnja iz naslova kao pouka onima koji platiše poprilične cijene ulaznica: KONCERT (NI)JE BIO!