KRATKA PISMA IZ DOMOVINE
piše: Marija Matijašević
Stružec/Ostvareno je gostovanje Kulturne udruge “Žutopas” iz Smokovljana-Visočana u Dubrovačkom primorju – u Strušcu!
Mladi su nastupali na X. smotri dječjeg folklora Hrvatske u Kutini. Tri dana prelijepog druženja u selu je doseglo kulminaciju. Bilo je nezaboravno!
Mi smo gostovali u Slanom i Smokovljanima prije 9 godina. Posjet Dubrovniku i Smokovljanima ostao je u lijepom sjećanju, no lica su pomalo izblijedila. Toliko smo se više radovali njihovom dolasku. Njih dvadesetčetvero mladih i 7 starijih pratilaca. Raspoređeni su po kućama u goste. Ja imam troje. Mama, braco od 10 godina i predsjednik Udruge.
Dolaze u petak ujutro u 9:00 sati. Dan prije, teku već pripreme …kuhanje, slaganje stolova, pečenje kolača i pospremanje.
I onda dolaze. Autobusom. Ugošćujemo ih gulašom, s tjestom i žgancima kao prilog, pićem i kolačima.
Potom odlaze u Kutinu na nastup. Plešu “Linđo”. Lani su osvojili prvo mjesto. Ovaj puta samo drugo mjesto i veoma su zadovoljni.
Poslije kratkog druženja u Kutini, dolaze kasno u noći k nama na spavanje. Iduće jutro je doručak. Prije ručka žele vidjeti selo. Iako pada kiša, pod kišobranima odlaze vidjeti trijem star 700 godina, pogledaju staklenik cvijeća, posjete moj muzej.
Gospođa koja mi je tada u Smokovljanima poklonila komad bijelog mramora, iznenađena je kada joj kažem da sam ga uzidala u zid prostorije. Ovaj puta mi je donesla isklesam križ, od tog istog bijelog mramora. Naime, oni posjeduju pilionicu kamena u Smokovljanima.
Popodne su opet na nastupu u Kutini. Poslije je druženje, no oni ne žele ostati, nego hoće u Stružec, mladi su se sprijateljili s našim mladima.
Po dolasku su samo za nas otplesali “Linđo”. I mi smo pokušali naučiti, no nismo uspjeli, možda idući puta kada nas ugoste. Obećali su.
Oni su kod nas četvrti puta. Na večer je opet jelo i druženje u domu i na spavanje se ne odlazi do jutra.
Nedjelja je. Povratak u smijeru Dubrovnika je predviđen za oko 9 sati.
A onda pjesma …nismo stigli ni na misu. Okušala sam se u sviranju ljerice, što je kod nazočnih izazvalo veliki smijeh. Ali nakon mise dolazi i župnik u dom. Nazdravljamo i molim ga da nam otpjeva onu nama najljepšu pjesmu, “Pod brajdom”. Svi pjevamo s njim.
I suze su tekle na rastanku. Mladi su mahali dokle su nas vidjeli. Skoro sam otišla s njima na more. Obećali su, da će se javljati, do idućeg susreta. Njihovi pokloni – par vreća mandarina, smokve i bademi, lutke … dugo će nas sjećati na njih.
Hvala im i sretan put.