piše: Sonja Breljak
Berlin-Zagreb/-Eh, kad smo se mi vjenčavali, u ovo isto vrijeme s kraja listopada, krovovi obijelili, pao je prvi snijeg, te …hm …sad već poprilično davne godine …spominje se moj suprug, dok nas u sred Zagreba miluje, točnije prži, baš jako listopadsko sunce. Eto, vjenčanje prijateljeve kćeri kojemu u susret mi se zaputismo u Zagreb, imalo je više sreće s vremenom. Zlatna jesen …govore meteorolozi. Njenu blagost i ljepotu i mi osjetismo. Poput pravih iseljenika …onako željni svako malo rodne grude nas ili naših predaka, u ranim jutarnjim satima prošloga četvrtka krenusmo put Zagreba.
Putujemo uobičajeno preko Hofa, Regensburga pa na Passau. U automobilu s nama i starija kćer što je rijetka, vrlo rijetka slika i prilika u kojoj mi roditelji uživamo. Do nje je i njen mladić, s nama putuje do Passaua gdje ima razgovore o jednoj mogućoj stipendiji. Radi toga, ulazimo malo u Passau. Inače to putem rijetko činimo pa nam njemački gradovi ostanu tek obrisi koji se naziru, slute preko ograda autoputa, iz daljine. Nas troje do Zagreba, provedosmo ugodne trenutke. Berlin je daleko ali nekako put od Berlina do Zagreba uvijek djeluje kraći nego li je ta ista ruta u povratku. Baš čudno.
S više kraćih pauza, provodimo 12 sati u putovanju. U Zagrebu najprije svraćamo na kavu kod prijatelja čija se kćer udaje krajem tjedna, te kasnije, već u toploj noći, prolazimo tihim ulicama Velike Gorice do našeg stana.
Dobro, kratak je ovoga puta naš boravak u Hrvatskoj. No, par stvari uspjesmo obaviti i u jednom radnom danu. Najprije privatne, pa i poslovne. U Udruženju novinara Republike Hrvatske uplaćujem članarinu i produžavam međunarodnu novinarsku kartu. Nova, rađena po međunarodnim standardima, stići će do mene u Berlin, putem pošte.
Članom Novinarskog udruženja postala sam 1985. godine u Bosni i Hercegovini po završetku studija novinarstva i zaposlenja u struci te kasnije to članstvo …intenzivnim radom u hrvatskim medijima …nastavih u Hrvatskom novinarskom društvu posredstvom kojega sam i član Međunarodne novinarske organizacije (IFJ). Hrvatsko novinarsko društvo utemeljeno je 1910. godine a sjedište mu je u Perkovčevoj broj 2. Ljubazna tajnica uvjerava me kako će nova međunarodna karta …za koju treba par dana radi izrade …brzo stići do mene a u međuvremenu mogu koristiti i hrvatsku.
–I s njom možete ući na sve događaje, veli tajnica.
-Aha, kažem …a što ako mi negdje zabrane ulaz? Uvedu Embargo …svojevoljno REŠE stvar! …teoretiziram …iz radoznalosti …poznatu praksu.
–To je u današnje vrijeme, vrlo rijedak slučaj. Najprije, ispitajte tko točno to čini, gdje je registriran, ovlašten za djelatnost pa se javite s problemom Međunarodnoj novinarskoj organizaciji. Oni će to dalje rješavati. Pametno.
Drugi dio dana, prelijepog …vremenski mislim … petka do podne, provesmo šećući Trgom bana Jelačića …o koliko plavih tramvaja se u ovom dijelu mimoilazi, pa automobili, pješaci …prošetasmo po tržnici na Dolcu …uđosmo u Zagrebačku katedralu, pa sve do Stepinčeva odra.
Izlazimo …top s Griča označio je podne. Istovremeno, zazvoni moj telefon u džepu. Ma gle slučajnosti ….javlja se Daniel Glunčić koji je odnedavno posao drugog tajnika u Veleposlanstvu RH u Berlinu, po isteku mandata zamijenio mjestom u Zagrebu, pri Ministarstvu vanjskih poslova, u resoru međunarodnog prava. E, da …povratak je to koji isto tako traži vrijeme privikavanja, posebno za obitelj, suprugu i djecu. Uglavnom, pozitivnim iskustvom i optimizmom, zrači Daniel. Kava koju popismo u Gradskoj kavani, poslužila nam je da osvježimo zajedničke, berlinske uspomene …proslave, izbori, akcije …Savez, Brođani, crkva …eh, bilo je to fino, zajedničko vrijeme …složismo se.
Na još jedno slično …fino …vrijeme, imasmo namjeru podsjetiti se u društvu Marije i Alfreda Matijaševića, naših suradnika iz Strušca koji su više decenija proveli u njemačkom glavnom gradu. Ovoga puta za to ne bi sreće. Naime …te podudarnosti! …istoga dana kojeg smo mi boravili u Zagrebu, Alfred Matijašević je proveo u Berlinu a supruga mu, Marija, krenula put Međugorja, Naš susret će morati malo pričekati. Svejedno, moj put u Hrvatsku, Alfredov posjet Berlinu i Marijino putovanje u Međugorje, sve to kroz foto i tekstualne priloge pronađe put do našeg Hrvatskog glasa Berlin. Kud ćete veći uspjeh i rezultat jedne suradnje.
Za boravka u Zagrebu sretosmo kratko i našu pjesnikinju Sonju Smolec. Sonja je naime, uredila i novu knjigu Iveka Milčeca koja je upravo u prošlu subotu, promocijom potražila put do čitatelja. Na stranicama našeg Glasa, glas o izvrsnim Ivekovim pjesmama, o toplom kaj kao i o toplom što i ća …naša je omiljena lektira. Istina, na promociju knjige Iveka Milčeca u Zagrebu, ne stigosmo. To je za nas… srećom ….slikom i tekstom, učinila Ksenija Kancijan.
–Vrlo lijepa promocija …veli Ksenijin prilog. Sretni smo da su neke pjesme iz ove zbirke, već prije ugledale svjetlo dana, putem našeg Glasa.
Eto …sad …završena svadba u jednom zagrebačkom hotelu. Par sati odmora pa opet put Berlina … šesto …pa petstotina …300 …stotinu i pedeset, pa pedeset kilometara još i …stigosmo u Grad u nedjeljnu kasnu večer. Ulice, trgovi, sve isto …moj Berlin i njegovih stotinu lica. Topla, jesenja večer …vjetar raznosi lišće duž ulica …Nekad mi teško krenuti …ostaviti Berlin. Sad mi se nekako nije išlo niti u tom smjeru. Toplo bilo pod hrvatskim nebom. Pa valjda zato!