ZNA SE!!!
piše: Emil Cipar
Tko tu koga? …pitanje je koje se nameće nakon najave Vladinog ureda za iseljeništvo kako osnivaju Savjet za iseljeništvo.
-Zajednice Hrvata svoje će predstavnike u Savjet Vlade RH predlagati iz redova najznačajnijih i najbrojnijih udruga, organizacija, institucija ili drugih oblika organizacija, osoba koje su uvažene u sredinama u kojima žive, angažirane na očuvanju i jačanju hrvatskog identiteta svojih zajednica i na unapređenju odnosa sa svojom domovinom.
Poziv za izbor predstavnika hrvatskih zajednica u Savjet Vlade RH otvoren je do 10. studenog 2012.
Državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske.
O ovoj temi se raspravlja u hrvatskim društvima i udrugama u Njemačkoj. Konačno se netko sjetio pitati i njih i konačno će oni imati priliku iznijeti svoje stavove, iznijeti svoje ideje.
Na prvi pogled sve je to u redu. Tako bi trebalo biti i to je jedini ispravan način.
Međutim …već na prvi pogled svima je tu jasno kako se tu radi o jeftinoj cirkuskoj predstavi nekog malog obiteljskog cirkusa. Treba ljudima baciti prašinu u oči, stvoriti utisak kod poreznih obveznika kao da se nešto radi i da su radna mjesta za 59 službenika toga Ureda više nego potrebna.
Kreće se dakle od početka u iseljeničkoj politici. Nove metle metu bolje.
Sve mi to previše sliči na pouku iz vica o Indijancima i traperima u Kanadi u kojemu se traperi pripremaju za prvu zimu u snježnoj divljini. Čuli su kako su zime duge i neugodne, pa pripremaju drva i namirnice. Rade danima tjednima …umorili se.
-Čuj Sam …kako bi bilo da pitamo Indijance kakva će biti zima. Oni bi to trebali znati, jer žive tu vječno.
Rečeno, odlučeno, učinjeno! Uputiše se indijanskom poglavici i postaviše mu pitanje.
Indijanski poglavica povuče nekoliko dimova iz lule, počeše se po glavi i reče:
-Bijeli čovjek priprema puno drva bit će jaka zima!
Tako je to i s ovim Savjetom. Jer …najznačajnije i najbrojnije udruge, organizacije, institucije ili drugi oblici organizacija, osoba koje su uvažene u sredinama u kojima žive, angažirane na očuvanju i jačanju hrvatskog identiteta svojih zajednica i na unapređenju odnosa sa svojom domovinom… nisu ništa drugo nego mrtvo slovo na papiru, barem …što se Njemačke tiče.
Jedino i ispravno rješenje problema iseljenika u Njemačkoj nudi njemačka politika. To je integracija sa svim njenim programima, projektima, odobrenim sredstvima…
Međutim, hrvatske udruge …čast iznimkama …ponašaju se i rade još uvijek kao u 60-tim godinama prošlog stoljeća. Njihova perjanica …Hrvatski svjetski kongres je samozvana interesna zajednica koja se sama nametnula kao krovna udruga i nije demokratski izabrana. Oni koriste sveopći kaos i opće nepoznavanje prave slike Hrvata u njemačkom društvu.
A prava slika nije demagogija, patetika, san o povratku na ognjište… Prava slika je više nego jadna:
-Gotovo petina svih stranih učenika, među kojima su i djeca hrvatskih radnika, u Njemačkoj nikad ne stekne svjedodžbu, a samo ih osam posto uspije položiti maturu, dok sveučilištima pristupaju malobrojni. Zanemarena integracija državu već sada godišnje stoji 16 milijardi eura. Zato Njemačka “svu snagu mora uložiti u obrazovanje”.
Nije ovo rekao kontroverzni novinar „Hrvatskog glasa Berlin“ već su to riječi državne povjerenice za integraciju migranata Marie Böhmer.
To je središnja poruka novoga dvogodišnjeg vladina Izvješća o položaju stranaca. Maria Böhmer je pozvala organizacije migranata, gospodarstvo, te savezne pokrajine u čijoj je ovlasti obrazovna politika da što skorije ispune preuzete obveze iz nacionalnoga integracijskoga plana.
Možda nam je promaklo, ali nismo primijetili nikakve aktivnosti u hrvatskim udrugama u Njemačkoj po ovom …najvažnijem pitanju.
Uz to, početkom srpnja i Europska je komisija otvorila to osjetljivo pitanje djece migranata na razini cijele EU u sklopu socijalnog paketa, koje će se analizirati u javnoj raspravi do kraja godine. Postoje jasni dokazi da djeca migranata imaju slabije obrazovne rezultate od svojih vršnjaka u društvenim predmetima, matematici i čitanju, navodi EK u dokumentu za javnu raspravu. Dokument upozorava na postojeću segregaciju školske djece, u prvome redu socijalno-ekonomsku.
Obitelji i organizacije migranata u Njemačkoj i zemljama Europske unije, u kojima živi oko milijun Hrvata, čeka izazovan posao snažnijeg uključivanja svojih mladih u obrazovni sustav države u kojoj žive.
I taj posao ih čeka već dvadeset godina. Toliko godina djeluje i Hrvatski svjetski kongres, ali oni još uvijek vode borbu protiv vjetrenjača ili sudjeluju u kojekakvim Savjetima.
Znači …rješenje ovog problema je na dlanu, a hrvatske udruge ga traže u Zagrebu. Ovi iz Zagreba opet očekuju kako će savjet svih savjeta dobiti od Savjeta.
Pita šepav brata ćoravoga. A vrijeme prolazi!
I najbolje je da se ništa ne događa, onda se ništa ne mora raditi. Sve je dobro dok se poreznom obvezniku ne moraju podnositi računi …dok on šuti, a redovna plaća zaposlenih u Uredu stiže uredno na tekući račun svih 59 zaposlenih.
Poreznom uredniku ćemo najaviti novu cirkusku predstavu, nove programe, novi Savjet …a on će u to povjerovati, jer u to vjeruje 60 godina, pa zašto bi baš sad u ovom mandatu postavljao pitanja.
–Es gibt nichts gutes, es sei man tut es …kaže Erich Kӓstner.
I neće biti ništa dobroga dok se ne srede odnosi između iseljeništva i Hrvatske. Ovo što se sada čini daleko je od dobroga za hrvatskog poreznog obveznika, daleko od dobroga za djecu iseljenika, kojoj je i dalje bezbroj prepreka na putu u uspješnu integraciju u sredinu u kojoj žive.
Pretpostavljam kako nitko od mjerodavnih i u tekstu spomenutih neće reagirati na ovo. A zašto bi …njima je dobro ovako kako jest.
Međutim …bojim se kako se ovaj puta ne radi o jeftinoj novoj cirkusnoj predstavi, kao što je to bilo do sada. Aktivnosti ureda oko osnivanja Savjeta za iseljenike dobivaju sve više konture orkestra na Titanicu.
Njegova uloga je zabavljati ljude dok brod tone.
Nekako mi se sviđa ova metafora sa brodovima, pa ću dodati još jednu anegdotu iz te oblasti:
Nakon teške oluje, posada jedrenjaka je ostala bez pitke vode. Danima plutaju polomljenih jarbola i umiru od žeđi. Napokon ih otkrije neki jedrenjak i priskoči u pomoć.
–Vode, vode …čuje se vapaj s havariranog jedrenjaka.
-Pa vi se nalazite u ušću Amazone. Svud oko vas je pitka voda …plovite na njoj.
Ušće Amazone je stotinjak milja široko i na njemu se ne vidi horizont.
Pouku izvadite sami iz gore napisanog. Ako živite u Hrvatskoj …ne zaboravite prije traženja pouke platiti porez, jer zaposleni u Vladinom Uredu za iseljeništvo očekuju svoju plaću.
PS: Dok pišem ove redove zvoni mi mobitel. Javlja se Anđelka iz Zagreba. Mlada Hrvatica, koja je pronašla naš Hrvatski glas Berlin na internetu.
Anđelka se hvata za slamku na tonućem brodu …traži bilo kakav posao u Njemačkoj. Bilo kakav!?
Ne bih ovo napisao, ali takvi pozivi su učestali kod nas, dnevno ih je nekoliko.
I to je pravo stanje hrvatske politike. Mladi ljudi koji žele napustiti Hrvatsku …što prije to bolje. A dobro uhljebljeni djelatnici Ureda za iseljenike osnivaju Savjet.
-E jebala te općina …rekao bi naš bauštelac Krule.
I ovaj Emilov članak izaziva mnoge komentare pitanja i potpitanja..nisam kriv što ih osobno vidim više. Ni sam ne znam čemu bi se osobno i trebao ispričavati nekome..što volim uz neke druge, Hrvatsku u smislu rodoljublja i domoljublja..i što su mi u tom smislu pojačani porivi ,slično i aktivnosti upravo na relaciji.. Domovina Dijaspora . Pa valjda se neće srušiti svijet ako dalje nastavim,kad već nedostaje komentara nekih drugih, i kažem što znam i mislim…to ne znači da želim biti pametniji ili solit nekome pamet.. od onih koji to bolje znaju..već mi je želja produljiti komentarsku raspravu. Upravo mi pada… Read more »
Ispričavam se na pogrješci .. što se jedno za drugim javljam..sve se ni nemože sjetiti ni reći od jednom..ni sam ne znam od kuda je to povjerenice za integraciju migranata Marie Böhmer. .preuzela i na koju je naciju pretežno mislila.Koliko je meni poznato..a stvarno mi je poznato..radeći aktivno i pasivno u hrvatskim klubovima i udrugama sastajajući se sa njima na zabavama i raznim plesnjacima.. na području Baden Württenberga..Ne znam kako je to u Berlinu. Roditelji naših iseljenika i ako često,neki i bez zanata..ili sa manjom stručnom spremom..sve su znali dati odsebe odvojiti za svoju djecu..kako bi im djeca imala stručno… Read more »
Ajde da malo predlažemo..da ne ispadne da samo kritiziramo Zakon je tu da se poštuje,samo ga je potrebno prilagoditi više ljudima. Nažalost oko Hrvata u iseljeništvu sve se vrti zakonski o pravima ..o pogodnostima malo tko da i govori. Zakoni su tu netko bi ih trebao konačno i sprovoditi. Čudi me kad čitam naslove poput …stranac će prije dobiti na loto nego što dobije hrvatsko državljanstvo. Dokle ga netko sa krvnim srodstvom dobije u Njemačkoj za šest tjedana. Podsjetimo se koliko je samo u njemačku stiglo mladih iz Rusije padom berlinskog zida. Nijemci se vesele i nekad su se veselili… Read more »
Pa kuže ljudi da će trebat pojačat aktivnosti vani jerbo će populacija rasti …vidiš da se spašava ko može
Kenguur Vukovarac
Hvala Bogu da nismo svi takovi..ima nas ima koji smo i te kako budni i ako smo otišli u Njemačku nakon onih 60-tih.
Njemačka privreda je cvala u tim godinama, a poticali su je i podizali uz druge nacije i hrvatske generacije. Upravo ti i takovi ljudi i njihova radna iskustva su traženi u Hrvatskoj.
Koji bi i mladima pomogli sa svojim znanjem i ulaganjima da ne moraju baš toliki iseljivati. Netko bi ih trebao pronaći i potaknuti.
Poznato mi je to sve, ali rekao bih da su vecina tih udruga vise organizatori koncerata nasim pjevacima i glumcima. Ne kazem za sve ali znas i sam kako to ovdje ide…..”koncert” uz pivo i cevape, prasetinu i kupus salatu pa “zajodlamo” za Domovinom a sutra opet u nove arbeit pobjede 🙂
A što reći Emile na sve to
strašno se i sam bojim da je to ista priča praznih obećanja od istih vladajućih.. poput trla baba lan da joj prođe dan slična onoj iz, 2002. Do danas je prošlo deset godina, a to bi bilo za Hrvatsku i Hrvate ulaskom Hrvatske u EU društveno i gospodarski krajnje pogubno.
Više:http://www.hic.hr/dom/373/dom02.htm
Zanimljiv tekst Emile, ali postoji razlika izmedju useljenika i djece useljenika u njemacku koji su odlazili sezdesetih i sedamdesetih godina od ovih novijih koji su dolazili medju kojima sam i ja. Vecina ovih koji su dolazili od devedesetih do sada su zavrsili neke skole i neces mi vjerovati u mjestu u kojem zivim nema ni jednog djeteta porijeklom iz HR ili BiH da nisu zavrsili neku skolu a vecina je upisala i fakultete sto me jako raduje. Nasa djeca nisu losa samo trebaju imati mogucnosti i dobro okruzenje sto je izuzetno vazno za razvoj djece. Nisu ovdje problem nasa djeca… Read more »