IZ DRUGIH MEDIJA …www.crckarije.com
U posljednje se vrijeme sve više reklamiraju najnoviji elektronički uređaji, čuda tehnologije poput iPada i drugih sličnih tehnoloških dostignuća ljudskog uma u kojima možemo uživati. Naravno, ako si ih možemo priuštiti. Upravo takvi elektronički uređaji, kakvih je danas zapravo sve više na globalnom tržištu, omogućavaju nam stvaranje jedne potpuno nove odnosno stare kulture čitanja – kulture koje zapravo nismo ni svjesni kako postoji već dugi niz godina i kako potječe otprilike iz vremena stvaranja prvih web stranica i aplikacija. To je kultura hiperteksta.
Ne, nije riječ o preuveličanom tekstu, već o jednom, kod nas, potpuno nerazrađenom sustavu čitanja tekstova koji su u elektroničkom obliku.
Nove tehnologije omogućavaju nam lakši pristup hipertekstovima koji se u tom okviru mogu činiti zanimljivijima nego što su do sada bili. O njima se zna relativno malo iako je većina ljudi, vjerojatno u nekom trenutku, čula za njih. Prvo bi valjalo pojasniti što je uopće hipertekst.
Riječ je o tekstu koji sadrži neke tradicionalne inačice teksta kakvog poznajemo, no ono što ga na prvi pogled razlikuje jest njegov nefizički oblik. Nedovršenost, odnosno sloboda samog završetka teksta, jest ono što je u rukama autora, tj. svaki objavljeni hipertekst ne mora nužno biti i konačna verzija. Hipertekst je zapravo odličan način izražavanja za sve tehnofreakove kojima se mnogobrojne društvene mreže ili blogovi čine nedovoljnima u vlastitom izražavanju. Hipertekst uvijek ostaje otvoren onoliko koliko mi to želimo, a samim time već spada u jednu sferu postneomedijske galaksije koja svojim povijesnim razvojem seže još uz sredinu 20. stoljeća kada je teorijska ideja Vanevara Busha o Memexu djelomice ukazala na budućnost nečega što će se kasnije nazvati hipertekstom. I sam World Wide Web možemo, u širem smislu, prihvatiti kao najveći hipertekst koji postoji.
Shvatimo li hipertekst kao otvoreni prostor na koji se upisuju značenja lakše je predočiti i samu ideju interaktivnosti koja se u njemu ili putem njega ostvaruje. Čitanje odnosno pregledavanje hiperteksta omogućeno je mnoštvom navigacijskih kontrola pa se tako tradicionalno čitanjepretvara u pregledavanje teksta koji može biti obogaćen mnoštvom hiperlinkova odnosno vanjskih poveznica s hipertekstom. Zanimljiviji su svakako hipertekstovi koji sadrže interaktivne sadržaje i na taj se način čitatelju omogućuje vlastito plutanje tekstom uz zanimljive flash animacije i audio sadržaj koji prati hipertekst. Određeni se tekstualni sadržaj nekog hiperteksta uvijek može uzeti i pridodati nekom drugom hipertekstu, a bilo koja riječ, znak ili animacija može biti poput vrata koja nam se otvaraju pred novim hipertekstom. Konstrukcija većine hipertekstova zapravo reflektira kreativna iskustva njegovog autora. Audiovizualne, interaktivne i dinamične slike presijecaju i obogaćuju ionako interaktivan tekst koji bi, kada bi se nalazio na papiru, uvijek ostao na razini statičnog i manje kreativnog. Mnoštvo takve zanimljive literature izdaje se u okviru kolekcije elektroničke literature čiji je sadržaj dostupan za pregled i na web stranicama: Electronic Literature Collection Volume One, Contents by Title http://collection.eliterature.org/1/aux/titles.html.
Stoga ako vam se ne da ići u knjižnice ili knjižare po neku knjigu, a izvori s interneta su presušili, okrenite se čitanju hiperteksta. Za svakoga postoji ponešto zanimljivo u moru elektroničke literature.