NAŠ VATRENI JOŽA

Iz naše arhive/ objavljeno 21.06.2014.

Naš suradnik, Josip Joža Prudeus, autor je promidžbenog imena kojeg nose pripadnici hrvatske nogometne reprezentacije -VATRENI

tekst: ebrod
Josip Prudeus, (rođen 1944. u Samoboru) učitelj hrvatskog jezika i povijesti, hrvatski književnik, član DHK, novinar, promidžbeni djelatnik, utemeljitelj programa za djecu i mladež i prvi urednik na Hrvatskom katoličkom radiju i jedan od utemeljitelja Škole za darovite učenike … danas je, nakon raznovrsnog rada i stvaralaštva, u ‘nemirnoj’ mirovini.

U rodnom mjestu živio je tek nekoliko mjeseci a djetinjstvo, osnovnu školu, mladost, i gimnaziju i PA pohađao je u Slavonskom Brodu. Početak učiteljskog službovanja također je vezan uz Brod jer je radio u na Budainci (danas: OŠ „Ivana Brlić Mažuranić”) još tamo od 1963. godine a zatim u Sibinju (danas: OŠ Ivana Mažuranića).

Od 1972. službuje diljem Lijepe naše: Rab, Zagreb, Bregana, Grdanjci, Noršić Selo, Mrkopalj, Novalja, Novigrad …
Povod ovom pisanju jest sudjelovanje naših Vatrenih po srcu, njegovih po autorstvu na svjetskom nogometnom prvenstvu u Brazilu.

Uspostavio sam vezu preko Facebooka i naišao na Brocu raspoloženog sugovornika.

Mnoge njegove bivše sugrađane ( ima mnogo Brođana(nki) među prijateljima na fb) iznenadit će činjenica da je riječ o primidžbenom djelatniku koji je tijekom 20 g. rada u najvećoj marketinškoj kući bivše države OZEHA stvorio slogane, koji i danas stariji pamte poput: „Piće naše mladosti“ (Cocta) „Domaće je domaće“ (Sljeme) „Kad je piješ osjećaš se bolje (Jamnička) ,Voće koje teče (Voćko)…imena proizvodima: Borosana , Boroleta, Dorina, Dona, Mleko z bregov,Trinam, Bonko…tvrtkama: Vupik, Imota, pa i brodski Vetkop te stotine drugih.

Za spot Jamničke kiselice nagrađen je i međunarodnom festivalu u Cannesu. Osim toga, radeći kao art direktor spomenutoj agenciji, pisao je stotine scenarija za tv spotove, radio poruke, oglase, plakate za domaće i inozemne tekstova za sarajevsku Olimpijadu i Univerzijadu u Zagrebu.

U svojoj bogatoj karijeri napisao je tekstove za oko 600 tv spotova, oko 1200 radio poruka, oko 800 oglasa, pasica, plakata, 70 kalendara, oko 30 monografija, 200 slogana, oko 200 kreativnih koncepcija, 400 promidžbenih pisama, oko 300 prospekata, 500 diploma, povelja, priznanja…te oko 50 imena firmi i proizvoda. Osim spomenuto Cannesa, prvonagrađen je za dva scenarija na međunarodnom festivalu turističkih filmova u Splitu, zatim brojna priznanja za promidžbene uratke u Portorožu , Opatiji, Zadru itd.

Vatreni su nastali 1996. g. kao dio marketinške kampanje Karlovačke pivovare za Europsko nogometno prvenstvo koje se 1996. godine održalo u Engleskoj. Uz ime izradio je i slogan: Vatreno uz vatrene, te tekst navijačke himne Jedanaest vatrenih koje je uglazbio Rajko Dujmić , a izvrsno izveli Novi fosili. Skladba koja se danonoćno vrtila tih mjeseci i godina, pala je u zaborav (šteta), a danas mnogi nastoje učiniti slično- no često s ‘tankim’ tekstom i neatraktivnom glazbenom obradom.

Autoru je drago da su Vatreni ‘sjeli’ kod navijača, ali nije zadovoljan što mnogi ovo ime komercijaliziraju zarađujući milijune, svih ovih godina na europskim, svjetskim, olimpijskim ili prijateljskim natjecanjima naših nogometaša.

Kada je komercijalizacija uzela maha Josip Prudeus je ime zaštitio (1997.) u Državnom zavodu za intelektualno vlasništvo RH, u Madridu, u Ženevi.

Bilo je onih koji su, kao legalisti, otkupili ime za komercijalizaciju, no daleko veći koji se svih ovih godina ponašaju neprimjereno kao da je riječ o „narodnom blagu“ te svjesno krše Zakon o autorstvu RH.
Jedan, nam, je zanimljiv prijedlog spomenuo u razgovoru: spreman je, prije svega, svom Slavonskom Brodu ,dogovorno, dati zaštićeno ime za ekskluzivnu nabavu, proizvodnju i ponudu svekolikih navijačkih rekvizita i suvenira ( koji su nenabrojivi) s logom Vatreni – što za sada nitko nije ponudio tržištu.

U složenim gospodarskim vremenima, nezaposlenosti, ovakva ideja itekako bi dobro došla poduzetnim, kreativnim stvarateljima. Tko pokaže interes, autor je spreman za dogovor.

Na kraju spomenimo da je svojim radom uz stotine priznanja priskribio je i najveće: Nagrada za životno djelo Grada Samobor, (2004.) kao i Državne nagrada, odlukom Hrvatskog sabora – Ivan Filipović za životno djelo; (2009.), priznanje pape Benedikta XVI, (2009.), pape Franje (2014).

I za kraj „otac„ Vatrenih, sve što je tijekom radnog vijeka skupljao na raznim stranama darovao je za korist i radost djeci i odraslima u školi gdje je završio učiteljsku službu. Riječ je o prebogatoj zbirci preko 400 slika, stotine grafičkih mapa, 200 keramika, batika, stotinjak notnih zapisa ( imao uglazbljenih oko 150 tekstova), jedan mjuzikl, operu, dvije kantate, više od 2.500 knjiga i tisuće strana tiskanog i u rukopisima.

No, ipak ovom zgodom, nas je najviše privuklo otkriće i susret s autorom naših Vatrenih!