PRISLUŠKIVANJE

ZNA SE!
piše: Ivek Milčec
Ne znam je li vam se ikad pričinilo ili ste možda čak bili uvjereni da vas netko prati? Sama pomisao na to u nama budi nelagodu, oprez i sumnju u svakoga tko nas malo pozornije pogleda. Nakon afere prisluškivanja, koja zadnjih dana trese hrvatsku politiku, oprezno i s nećkanjem podignemo telefonsku slušalicu jer vrag ne spi tj. nikad ne znaš jel buš čul poznati ili nepoznati milozvučni glas koji nudi na pr. najnovije uređaje za masažu tijela ili vrhunske preparate za pomlađivanje uključujući i najnoviji američki izum za uspješno liječenje spolne nemoći. Budući živimo u vremenu općeg nepovjerenja i depresije, opreza nikad dosta.

Tak sam (iako nisam u mojem firtlu neka posebna faca) zadnjih dan primietil u našem maksimirskom busu nepoznatog čovjeka koji me izgledom podsjetil na legendarnog strip detektiva, Ripa Kirbya kojeg će se stariji čitatelji sigurno sjetiti jer je (u stripu) uspješno rješaval i najzamršenije krimi slučajeve. Kad sam već pomislil da je to jedan od mnogih dobrodušnih dojdekov koji su kupili stan u obližnjem susjedstvu, njegova faca zaklonjena tamnim naočalima i visoko podignutim ovratnikom a la Bogart upalilo se moje šesto čulo i pozvalo na oprez.

Pogotovo kad me jednog jutra, čekajući bus upital je li sam bukovečki starosjedilac ili novi stanovnik tog elitnog podsljemenskog naselja? Nisam mu stigao odgovoriti jer upravo je bus stigao na stajalište pa smo s ostalim putnicima potražili slobodno mjesto i zadubili se svatko u svoje misli.

Za vrijeme vožnje instinktivno sam pogledal u pravcu zagonetnog stranca i primijetil da gleda kroz zamagljeni prozor u maksimirsku šumu koja, dolaskom hladnijih dana poprima sve više  boje jeseni. Povjeril sam se ( i izrazil svoju sumnju glede neznanca) starom frendu Mikiju koji me pokušal uvjeriti da nemam razloga za strah jer ne vidi zbog čega bi ja, kao dugogodišnji gastarbajter a sada povratnik, bil zanimljiv obavještajcima.

Priznal sam prijatelju da je u pravu pogotovo kaj je neznanac iznenada nestal tj. nisam ga zadnjih dana više viđal na bus stajalištu. Vidite, kak obavještajni “rat”može, indireknto utjecati na psihu običnog čovjeka. Ak je hrvatski “Rip Kirby”zbilja pripadnik obaviještajnog miljea rado bih štel znati jel pripada preostalim Kara-markovim kadrovima ili čak  pritajenim Pašalevcima koji očekuju ponovno “doktorovo”političko uskrsnuće.Ipak,tješim se činjenicom da nisu traženi izlisti mojih  telefonskih razgovora jer da jesu onda bi “Rip Kirby”postavljal sasvim druga pitanja.Ili ih je ostavil za neki,ponovni susret?

Da su hrvatske financije u gabuli opće poznata je stvar.Golem vanjski i unutarnji dug otplaćivat će naši unuci i praunuci samo se postavlja neizbježno pitanje: kako? Hrvatska je dužna uzduž i poprijeko pa je do novih kredita vrlo teško doći. Ako nam se koja strana banka i “smiluje” obično su to skupi krediti. Na spasonosnu ideju kreditiranja vlastite države (po uzoru na Talijane) došao je financ-ministar Linić koji bi svojim građanima prodavao državne obveznice po vrlo povoljnim kamatima (oko 10%) i sigurnim,  uz državno jamstvo,povratom duga. Hrvatski građani u domaćim bankama(vlasnici su uglavnom stranci)u obliku štednje imaju oko 150 milijardi kuna što je ogroman kapital pa itekako dobro zna zašto želi plasirati državne obveznice uz visoke kamate i zaradu za kupce.To je mnogo više od tri,četiri posto,koliko banke isplaćuju za oročenu štednju.Prošli tjedan talijanska Vlada prodala je svojim građanima 18 milijardi euro obveznica i time pokrpala  sve ovogodišnje proračunske rupe. I što je možda još važnije …Talijani će kupnjom državnih obveznica zaraditi više nego da eure drže u  čarapama ili bankama.Zašto bi kod nas bilo drukčije ili će skeptici reći: Kaj god?!

Prema tome, u kriznim vremenima (ali i  blagostanju) nije dovoljno isticati samo svoju privrženost domovini, narodu ili državi nego treba i djelom pokazati tko si i što si. Gotovo prigodom svakog državnog praznika ljuti nas i iritira činjenica što na pročeljima naših kuća ili balkonima iz godine u godinu ima sve manje izvješenih državnih zastava. Međutim, često smo svjedoci da na velikim sportskim natjecanjima (Olimpijada, Svjetska i Europska prvenstva) pojedini reprezentativci ne pjevaju svoje nacionalne himne kaj im nikak ne služi na čast, bez obzira jesu li rođenjem ili na neki drugi način postali državljani dotične zemlje.U svezi s time zanimljiva je vijest koju je objavio tjednik 24 sata Expres koja glasi:U Tokiju i Osaki obvezno je stajati i pjevati tijekom intoniranja japanske himne. Čak je 500 profesora iz tih dvaju gradova dobilo otkaz jer su to odbili. U drugim gradovima, iako to nije obvezno, profesori također moraju “odraditi”pjevanje. Ako odbiju, neće odmah dobiti otkaz, nego najprije upozorenje”.Možda bi od pametnih Japanaca trebalo naučiti kak se poštuju nacionalni simboli: himna, zastava i grb!
Da je pušenje štetno za zdravlje to već pjevaju i ptice na grani. Prema najnovijem istraživanju The Washington Posta, Srbi (postanovniku) popuše najviše cigareta u jednoj godini. Znači, naši istočni susjedi često se nađu u “pušioni”.Posebno ih žulja kaj su “popušili” u agresiji na Hrvatsku!