DAN EUROPE

KAJ GOD!
piše: Ivek Milčec
Kada sam jutros susedu Franceku zaželel dobro jutro i spomenul da se danas obilježava Dan Europe on me glasno poslal k vragu a potiho – vrit! I ne samo mene nek i celu Vladu na čelu s premijerkom! Pokušal sam objasniti zapjenjenome susedu da nisam niš loše mislil kad sam mu štel reči da danas, 9. svibnja  EU obilježava šezdesetiprvu godišnjicu objave tzv.”Schumanove deklaracije”. Naime, 9. svibnja sada već davne 1950. godine, Robert Schuman, tadašnji ministar vanjskih poslova Francuske, predstavio je svoj prijedlog formiranja Europske zajednice za ugljen i čelik i taj datum smatra se početkom stvaranja onoga kaj je danas poznato kao Europska Unija.
Budući da se sused Francek nikak nije mogel ili štel smiriti napustil sam “bojno polje“ i ostavil  “napaljenoga” antieuropejca da se ohladi.
Nasuprot Franceku,  ja apsolutno podržavam ulazak Hrvatske u EU jer nam punopravno članstvo u toj ekonomskoj, ali i politički jakoj zajednici omogućava bolju i sigurnu prodaju naših proizvoda, smanjenje boja nezaposlenih, rast nacionalnog brutto dohotka a samim tim i standarda svih građana naše zemlje.
Da je bilo malo više političke pameti pregovore s EU mogli smo okončati mnogo ranije, ali zbog niza okolnosti bili smo osuđeni na sada već osmogodišnje pregovore koji bi mogli biti završeni …kako tvrdi premijerka Kosor …krajem ovoga lipnja.
Međutim, mnoge ankete posljednjih dana pokazuju da Referendum o ulasku Republike Hrvatske u punopravno članstvo EU u ovome trenutku ne bi prošao.
Mnogi građani Lijepe naše imaju niz zamjerki i primjedbi na informiranje javnosti o prednostima, ali i nedostacima u pregovorima s Europskom Unijom.
To je …prema pisanju Večernjaka (9.svibnja og.) …ovih dana ponovno predbacio i šef Delegacije EU u Hrvatskoj Paul Vandoren, rekavši da građani premalo znaju o pregovorima.
Zbog neinformiranosti ima toliko skeptika i protivnika ulasku naše zemlje u EU a najveću odgovornost snosi Vlada i njezine službe za odnose s javnošću koje su potpuno zakazale u komunikaciji s građanima.
Posljednih dana pokušavalo se nadoknaditi propušteno dijeljenjem promidžbenog materijala i info-štandovima sa svrhom educiranja širih narodnih masa, ali ne može se preko noći ispraviti propušteno.
Nije dovoljno stalno trubiti jedno te isto da će nam ulaskom u EU svima biti bolje. Ako se napr. seljacima ne objasni da će i dalje na placu moći prodavati kulen, sir i vrhnje …jasno, ako ti mesni i mljekarski proizvodi zadovolje higijenske uvjete …onda će ti isti seljaci i dalje biti žestoki protivnici ulaska Hrvatske u EU.
Isto je i s poljoprivrednicima, ratarima, pčelarima, ribarima i svima drugima koji su slabo ili nikako obaviješteni o prednostima zajedničkoga europskoga tržišta.
Ako vladajuća koalicija igra na kartu dobivanja izbora zbog uspješnog završetka pregovora s EU, to bi joj se vrlo lako moglo obiti o glavu jer hrvatski glasač nije bedast da ne zna zbrojiti kolko su dva i dva.
Ne zna se zbog čega Vlada javno i istinito ne informira hrvatsku javnost kako teku pregovori o pojedinim poglavljima, koji su kriteriji za zatvaranje, na koje ustupke smo morali pristati, zašto su pregovori o poglavlju 23 tako dugi i teški, koliko će ulaskom u EU novaca dobiti naše gospodarstvo itd …
Jako puno pitanja a vrlo malo konkretnih odgovora!
Stoga nije čudo da se preko 40% hrvatskih građana protivi ulasku naše zemlje u zajedničku europsku ekonomsku obitelj pa bi bila nepopravljiva šteta da …zbog Vladinog „lako ćemo“ …Referendum o punopravnom članstvu doživi neuspjeh i ostavi nas još dugo u balkanskom vilajetu.
Kada smo stvorili slobodnu Hrvatsku jedan od prioriteta bio je da jednoga dana naša zemlja postane članica EU. Velikoj većini našega naroda, pogotovo onima koji žive i rade u Zapadnoj Europi, bila je želja da jednoga dana bez problema prelaze granicu na onome mjestu gdje piše: „za državljane EU“ …jer nas tamo gdje piše: „za ostale“ …carinici sumnjičavo gledaju i detaljno pretražuju prtljagu, automobile itd.
Stoga me toliko ne čude protivnici ulaska Hrvatske u EU koji žive u domovini već me više čude oni koji desetljećima žive, rade, zarađuju, školuju se ili studiraju u zemljama Zapadne Europe a protive se ulasku matične zemlje u ekonomski prosperitetniji i napredniji svijet.
Takvima s punim pravom morem reči: Kaj god!