piše: Ivek Milčec
Zagreb/ U subotu, kada je središnja zagrebačka tržnica na Dolcu prepuna kupaca, stao sam pokraj brončanoga spomenika kumice Bare i pitao prolaznike …jesu li čuli za izvjesnu Gretu Kraft?
Mnogi su me u čudu gledali a jedan sredovječni penzić je u prolazu dobacio:
-Ta Švabica te sigurno znogirala pa si ,kak zgleda, odnesel gaće na štapu!
Znao sam da bi uzalud bilo uvjeravati ga da je pitanje postavljeno iz sasvim drugog razloga tj. nadao sam se da će me netko upitati tko je ta žena zbog koje sam stajao na dosadnoj kiši i dosađivao promrzlim kupcima.
U jednome trenutku pomislio sam ne bi li bilo bolje da sam izašao s pitanjem: .Tko se boji Virginije Woolf? Knjigoljupci ili filmofili sigurno bi se sjetili Virginije, ali na spomen Grete Kraft tj. poznaje li je netko …nije bilo suvislog odgovora a čak me je jedan čudan “svat” poslao, skupa s tajanstvenom ženom, k vragu.
Došao sam do zaključka da bih prije skupio šaku kovanica nego saznao nešto o njima nepoznatoj ženi za koju su, gotovo svi, bili sigurni da je (tako neupućeni u Hrvatskoj zovu sve Nijemce) Švabica koja me, očito nasamarila.
Pa tko je, možda ćete se i vi zapitati, Greta Kraft? I zašto ju tako uporno spominjem i pokušavam od prolaznika u strogome centru Zagreba čuti koju riječ o njoj?
Greta Kraft je spisateljica, naše gore list, a nedavno je napisala autobiografski roman “Franziskas Heimreise” (Franciskino putovanje kući) u kojem je na izvanredno zanimljiv i dramatičan način opisala svoj dolazak u Zapadni Berlin, tvornički rad na akord, velike probleme u komunikaciji zbog nepoznavanja njemačkoga jezika, česta podmetanja i omalovažavanja radnih kolega, ulazak u bračnu luku, početak rada u staračkome domu itd.
Dakle, s Franciskinom istinitom životnom pričom poistovjetit bi se mogli mnogi od tzv. hrvatskih Gastarbeitera koji su uglavnom zbog neimaštine otišli “trbuhom za kruhom” a koji su itekako čeznuli, čeznu i sanjaju dan povratka.
Osim toga, ovaj roman (slobodno izmišljenih imena i osoba) mogao bi biti svojevrsni putokaz svima onima, pogotovo mladima,koji žele napustiti svoj zavičaj u nadi da će vani naći “krajolik pun sunca i cvijeća gdje teku med i mlijeko”.
Franciska (Franca, po kajkavski) je, unatoč mnogih životnih nedaća i trauma, uspjela sačuvati dostojanstvo i mir, pomogla je mnogima i uvijek je spremna pomoći ljudima u nevolji. Vratila se nakon 40-godišnjeg izbivanja kući, u svoj Zagreb, u svoj podsljemenski Vidovec a ja sam neobično sretan što ju smijem zvati svojom prijateljicom.
Pročitao sam mnogo tekstova o Gastarbeiterima i sam sam napisao puno toga pa čak i knjigu crtica iz iseljeničkog života “Pod starim hrastom”, ali Gretin roman bih stavio u sam vrh hrvatske iseljeničke literature. Roman je pisan i tiskan na njemačkome jeziku a hrvatsko izdanje očekuje se tijekom godine. Zainteresirani mogu knjigu “Franziskas Heimreise” kupiti u njemačkim, austrijskim i švicarskim knjižarama te naručiti putem interneta.
Franciska, dobrodošla nam u hrvatsku domaju!