piše: Sonja Breljak

Berlin/ Udarna tema brojnih medija prošlih a bit će sigurno i narednih dana je poslijeratna obnova domova koji su u prošlotjednom potresu u Baniji/Banovini, pretrpjeli velike šteta. Govori se o mogućem profiterstvu, prevarama, muljanju i lošoj izvedbi radova na obnovi te zaradi preko leđa povratnika u svoje domove i džepova poreznih obveznika.

I dok se ova tema načinje i tek treba utvrditi radi li se o stvarnim i žalosnim činjenicama i (ne)djelima s lako utvrdivim imenima ili prezimenima ili tek o kakvom “lošem dojmu”, ne sumnjamo nimalo kako se i u sjeni današnjih događaja koji zaokupljaju pozornost javnosti, virusa i posebno potresa, događaju stvari, djela i procesi koji javnosti promiču ispod nedovoljno razvijenih i efikasnih radara, radi čega poneko i “omasti brke”, odnosno zadovolji svoje osobne ili interese “svojih”, nauštrb i unatoč svim drugim općim potrebama, siromašnim građanima, potresom pogođenima, virusom iznurenima, nezaposlenima čija brojka prelazi i 160 tisuća.

O takvom primjeru u kojemu vlast čini što ju volja, ne obazirući se na opću situaciju niti na stanje u društvu (oni po svome!) raspisali se prethodnih dana brojni portali prenoseći prilog Drage Hedla s Telegram.hr.

Ukratko, Hedl u tekstu pod naslovom “Ćorić usred kaosa s potresom zaposlio mladog HDZ-ovca kao savjetnika. Za iste poslove već ima jednog”, iznosi detalje svog istraživanja koje govore kako je u kabinetu ministra gospodarstva i održivog razvoja, Tomislava Ćorića, od 4. siječnja zaposlen i posebni savjetnik za strateško planiranje i medije iako je dva mjeseca prije toga, na isto mjesto i iste radne zadatke, već primljena druga osoba. Točnije, iako je na radne zadatke “savjetovanje, pripremne radnje u vezi sa strateškim planiranjem, suradnja s medijima te pružanje pomoći za obavljanje navedenih poslova” već uposlen Domagoj Bačić, radi rješavanja tih istih preteških zadataka u (njemu sretnoj) novoj godini, primljen je i Ivan Karlo Stipić.

Treba li uopće reći kako su oba zaposlena, ministrove stranačke kolege iz HDZ-a. I treba li reći, kako nam je ime potonjeg sretnika, odnedavno ministrova posebnog savjetnika, Ivana Karla Stipića, nekako i poznato. Mi u iseljeništvu baš imamo (ne)sreće s tim nekim izmišljenim/umišljenim savjetnicima ovih i onih.

Iziritirane kolege i čitatelji tih krasnih novosti o dvostrukim posebnim savjetnicima iz kabineta ministra gospodarstva, ne mogu se ne čuditi svemu što se radi i još i ironično primjećuju kako je Ivan Karlo Stipić, nakon 6 godina boravka u Njemačkoj sigurno i na djelu dokazano, dobro radio za iseljeništvo kao član savjetnik Vlade za Hrvate izvan Republike Hrvatske, kad je eto (ako ništa drugo) sam sebe vratio i smjestio, vele “uhljebio” u Ministarstvo gospodarstva. Eto, tako to radi ta dijaspora, misle.

E, da, dragi čitatelji, ne samo da je eto mlađani HDZ-ovac nakon šest godina boravka u Berlinu, skoknuo na mekanu i sigurnu stolicu u Ministarstvu gospodarstva, već je i prije tri godine, s tek tri godina boravka u Berlinu, naprasno imenovan članom Savjeta Vlade RH za Hrvate izvan Republike Hrvatske!

Pisali smo o tome cijelu 2017. godinu kad su predlagani kandidati i izabran drugi saziv Savjeta Vlade RH za Hrvate izvan RH. Izbornom inicijativom i koordinacijoom bavio se tada Središnji državni ured za Hrvate izvan RH u suradnji s Veleposlanstvom RH u Njemačkoj. U uputama je navedeno, biraju se dugogodišnji aktivni iseljenici, ugledni i uvaženi ljudu, angažirani u udruženjima. Fokus je na kvaliteti kandidata, vele. E, baš!

Svi prijedlozi iz Njemačke koja bira tri člana Savjeta, stigli su u Veleposlanstvo RH te dalje do Središnjeg ureda. Koliko je točno bilo prijedloga i koliko stiglo u Zagreb, tko su i kakvi su im životopisi, nikad nismo saznali kao niti tko je na koncu izabrao trojicu budućih savjetnika Vlade RH iz Njemačke. Naše istraživanje govori kako je na listi bilo najmanje deset prijedloga. I kako je od tog broja, bilo i pet žena. A  izabrana  su na koncu trojica kandidata – sva trojica muškaraci i sva trojica iz HDZ-a. Jedan od njih je, (uz Franju Akmadžu i Mila Baričevića) i – Ivan Karlo Stipić.

Stipić je iz Zagreba u Berlin stigao nepune tri godine prije ovog prvog i najvažnijeg karijernog skoka. Po završetku fakulteta,  (magistar ekonomije) 2014. zaposlen u Zagrebu (Hypo Alpe Adria Bank), 2015/16 u Berlinu u nekoliko raznih tvrtki (Design Hotels AG, IC AB). Učlanio se u ovdašnji, hrvatski košarkaški klub pa u  ogranak HDZ-a, uskoro član upravnog odbora i predsjednik mladeži.  I to je taj životopis i aktivnosti koje su (dok kažeš keks!) vodile do izbora za savjetnika Vlade RH o pitanjima iseljeništva. Nećeš mudrosti!

I 2017. godine smo pokušali skrenuti pozornost na ova izborna, stranačka pogodovanja. Pisali (kolegica Aleksandra Brnetić i ja) svojevremeno predsjedniku Vlade Andreju Plenkoviću, Zvonku Milasu, državnom tajniku Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske i  dr. sc. Boži Ljubiću, predsjedniku Odbora za Hrvate izvan Republike Hrvatske Hrvatskoga sabora.

Redom, ili bez odgovora ili s odgovorima koji (lud zbunjenog) nikako da pojasne kako je to, tko i zbog čega izabrao izabranog. Pojašnjavali su nam kako je “gospodin Stipić pripadnik mlade generacije hrvatske zajednice, dionik različitih kulturnih i gospodarskih inicijativa kojima snažno doprinosi hrvatskom zajedništvu“. Koja floskula! Draga gospodo iz Zagreba, ni tad a ni sad nam nisu poznate te različite kulturne i gospodarske inicijative kojima berlinski, točnije HDZ-ov kandidat, snažno doprinosi hrvatskom zajedništvu. 

Dakle, životopis u kojemu nije bilo ni traga od uvaženosti i iseljeničkih aktivnosti i angažmana, lijepo je i u najkraćem mogućem roku, što bi se reklo brzopotezno, zahvaljujući “radu ruku i nogu” HDZ-a, popunjen i “opran”, te stilski dotjeran i nakićen novom zvučnom funkcijom “savjetnik Vlade RH za Hrvate izvan RH” a onda s proljeća pojačan i kandidaturom na listi HDZ-a za XI jedinicu (jer mu je, navodno, izuzetno bitan status i položaj Hrvata izvan granica Lijepe Naše). Koji izborni cirkus preko iseljeničkih leđa!

U jednom od tekstova na Hrvatskom glasu Berlin, nakon imenovanja trojice HDZ-ovaca u Savjet Vlade iz 2017. godine, između ostalog stoji:

“Ne služi na čast izbor koji je ( a šta me to može uvjeriti da nije) vođen stranačkom pripadnošću. Ne služi na čast izbor koji ignorira žene, dakle, svih 50 posto predloženih kandidata.

Zanima li to koga u Hrvatskoj? Zanima li to (i)koga (još) u iseljeništvu?

Ili će i dalje sav odnos domovine i iseljeništva ostati na riječima pjesme: Pišem pismo tinta mi se proli, daleko je onaj kojeg volim…”

Tako smo svojedobno pisali i slali i objavljivali otvorena pisma premijeru, Središnjem uredu, odboru Sabora… I ništa. Muk iz Hrvatske. Sad evo (jer, konac djelo krasi, ZNA SE!), taj muk i stranačko kadroviranje na kvadrat stiglo na naplatu. I na državnu plaću!