OSJEČKI DNEVNIK

Uoči skore promocije knjige “Ono malo duše” Emila Cipara u Osijeku – petak, 21.10.2016. u knjižari “Nova” na trgu Ante Starčevića, u 19 sati.

Iz naše arhive …objavljeno 09.11.2012. 

Piše: Emil Cipar
Današnji dan mjeseca studenoga i godine 2012. je jedan četvrtak  …osmi je dan u tom mjesecu. Od danas živim u Osijeku. Nikada prije nisam o tome razmišljao, ali eto …dogodilo se.

Osijek je metropola Slavonije. E sad …službeno on to nije, ali to Osječanima nije ni tako važno. Žive oni svoj život i ništa im ne znači što njihov grad nije glavni. Za njih on to jest, a mišljenje drugih ih baš niti ne zanima.

Slavonski Brod je vječiti drugi, ali ne zavidimo Osječanima da su ispred nas u gotovo svemu, osim što mi živimo na ljepšoj rijeci i na pravoj obali i imamo bolji kulin i kulinovu seku ..ili na istočnoslavonskom: kulen i kulenovu seku.

Ovo sa razlikom brodskog kulina i kulinove seke i osječkog kulena i kulenove seke znaju ionako ocijeniti samo Slavonci. Od jedne svinje samo jedan kulin i jedna seka kažu Posavci. Više kvalitetnog mesa nema na njoj.

Dobro …i šunka nam je mrvicu bolja i imamo ljepši korzo, al ni osječki gradski trg nije tako loš, a i šunka se da jesti. Nije ona brodsko-posavska al’ dobro sad. Nismo mi Slavonci sitničavi.

Bio sam do sada bezbroj puta u Osijeku, ali ga slabo poznajem. Moja dosadašnja putovanja u Osijek bila su uvijek vezana uz neke događaje, ili familijarne posjete. To se ne može usporediti sa dužim boravkom.

Kako rekoh …danas je moj prvi dan u Osijeku. E pa kako je izgledao, zašto je Osijek na krivoj obali i još  štošta drugo…

Moram malo više zamahnuti kako bi objasnio razloge mog života u slavonskoj metropoli.

Prije nešto više od pola godine liječnici u Slavonskom Brodu ustanovili su kod mene karcinom prostate. Liječnički konzilij preporučio je radioaktivno zračenje kao terapiju.

U Slavonskobrodskoj bolnici ne postoji radiološki odjel, pa su mi predložene dvije mogućnosti liječenja …Zagreb ili Osijek.

Naravno …takva dijagnoza uznemiri i rodbinu, i prijatelje, i poznanike. Svatko od mojih bližih pokušava mi pomoći savjetom što bi bilo najbolje činiti.

-Kad već možeš birati …onda svakako Zagreb …najbolje je u Njemačku …Marijin šogor se liječio u Bochumu …Samo u Zagreb …tamo su jako dobro opremljeni …nikako u Osijek šta ovi naši znaju, a i bolnica je …bože sačuvaj …u Frankfurtu su ti najbolji stručnjaci …kad bi se meni tako što dogodilo, ja bih u München …jesi li probao sa bućinim uljem…

Bili su to sve dobronamjerni savjeti, ali niti jedan od njih nije potvrdio moju odluku liječiti se u Osijeku, pa me je to samo dodatno uznemiravalo i opterećivalo. Ipak …radi se o mojoj prostati i o mojem zdravlju.

Slučaj je htio da sam već odavno upoznat sa stanjem radiologije u Osijeku. Ne u detalj, ali dovoljno da Osijeku dam prednost. Moja nećakinja Ana, inženjer fizike, radi u njemu.

Drugi razlog je bio moj lokalni patriotizam. Zagreb se razvija sam od sebe po inerciji koja pripada glavnom gradu, a Slavonija je nekako zaboravljena od politike. Dobrim dijelom smo i sami krivi, jer suviše favoriziramo tuđe, a zapostavljamo svoje.

Dobro sad …nećemo o tome. U svakom slučaju ja se odlučih za Osijek.

Predložene su mi dvije mogućnosti liječenja …bolničko i ambulantno. Nekako mi niti jedno u potpunosti ne odgovara. U prvom slučaju su to osam tjedana boravka u bolnici, a to mi se baš ne da. Previše svoga života sam proveo po bolnicama.

Drugi slučaj je povezan s putovanjima. Ipak je to sedamdesetak kilometara u jednom smjeru.

Odlučih se ipak za ambulantno liječenje. Međutim primijetih nakon par dana …neće biti lako voziti svaki dan. Vožnja me previše zamara. Dobro …mogu nekoga zamoliti da me vozi, ali to mogu jednom, dva puta, ali 37 puta …bilo bi previše.

Idealno rješenje bio bi stan u Osijeku.

Samo …nađi ti kratkoročno stan u sveučilišnom gradu. I još k tomu i za psa, jer Čuko i ja se ne odvajamo.

Ali …za to se pobrinula velika familija Hrvatskog glasa Berlin. U Osijeku žive naši suradnici …Slavko Žebić (Ej bećari), Sanda Ham (Jezični savjeti), Branka Kandić Splavski (Cipele od lišća) i Marijan Gubina (260 dana).

Marijanu ispričah svoj problem uz kavicu u jednom od brojnih osječkih kafića.

Riješit ćemo to …reče kratko vrlo zaposleni Marijan. O Marijanovim poslovima će još biti riječi na ovom mjestu u nastavku dnevnika.

Dan kasnije imao sam stan i danas sam se uselio.

Dakle od danas liježem u Osijeku u krevet i u njemu ustajem iz njega. Zračenje sa svim popratnim radnjama traje desetak minuta, ručak u bolnici, odmah nakon toga …neznatno duže.

Ostalo vrijeme pripada tvrđi, muzejima, kazalištima, knjižnici, parkovima, druženjima sa prijateljima i rodbinom.

I onome što me najviše veseli …susretima s Osječanima. Već prvi kontakti dali su naslutiti da će to biti najzanimljiviji dio moje osječke biografije. O svemu tome bit će riječi u nastavku Osječkog dnevnika.

Naravno Čuko i ja posvetit ćemo puno vremena i drugoj najljepšoj rijeci u Slavoniji …Dravi. Tamo sam bio već ovih dana i ustanovio da je Osijek izgrađen na krivoj obali.

Navikli smo Čuko i ja u Brodu …šetamo li obalom Save, nizvodno uz rijeku …da nam je rijeka s desne strane, jer se Brod nalazi na lijevoj obali.

U Osijeku je obratno.

Baš šteta! Lijep grad, puno parkova i trgova, prostran, bogata povijest …samo izgrađen na krivoj obali.

Moj prvi osječki dan pozdravilo je jesensko sunce i sam …glavom i bradom …predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović. Boravio je danas u Osijeku i u osječkoj bolnici mi poželio dobrodošlicu. Pa sad …ne baš direktno, jer protokol to nije dopuštao, ali smo se vidjeli tamo.

Može li boravak u jednom gradu bolje početi.

–Upoznao sam danas obje strane hrvatskog zdravstva. Jedna strana su visokoobrazovani i vrlo stručni zdravstveni djelatnici, a druga strana su ruševine i nemogući uvjeti u kojima rade ...rekao je danas Predsjednik u Osijeku.

Ovaj puta Predsjednik je bio potpuno u pravu, iako odjel za iradijaciju na kojemu mene liječe ne spada baš u ruševine. I o tome će biti više riječi u nastavku ovog dnevnika.

Ipak …ja sam između Osijeka, Zagreba, Münchena, Frankfurta i Bochuma izabrao baš Osijek. Hoće li Osijek opravdati ovo povjerenje, vidjet ćemo. Do sada me nije razočarao.

Dobro je počelo.