Osijek 12. 12. 12. u 12 sati. Nismo praznovjerni i ne vjerujemo u magiju brojeva, ali zanimljivo jest.
piše: Emil Cipar
Svako zlo za neko dobro …kažu! U neku ruku to je moto „Hrvatskog glasa Berlin“. Naučili smo karate tehniku, koristiti snagu protivnika, pretvarati negativnu energiju u pozitivnu.
Možda sam malo nejasan, ali jedan od prvih tekstova na HGB bio je tekst o narodnoj priči „Svako zlo za neko dobro“. Dobro …možete reći: Pa kako to izgleda u praksi?
E dobro! Evo ovako:
U subotu 8. prosinca, napadao snijeg u Osijeku. Dobro …očistile vrijedne gradske službe snijeg sa ulica, marljivi građani očistili pločnike. To je super, ali sav taj snijeg stavili na parkirališta.
Ja moram svaki dan voziti od Solarskog trga u Gornjem gradu do Kliničke bolnice u Donjem gradu. Ima tu par kilometara vožnje, u svakom slučaju …za hodanje predaleko.
Auto je parkiran ispred kuće i zatrpan snijegom. Da se parkirno mjesto očistiti …nije to problem, ali ako ga očistim i odem autom na terapiju, treba se i vratiti. Vjerojatnost da će mjesto biti slobodno je ravna onoj o dobitku glavnog zgoditka na lotu.
Dakle …to bi bilo zlo. Na terapiju moram, ali kako?
Mogao bih taksijem. Gradska vožnja u Osijeku je jeftina …nije problem, ali kuda s Čukom? On je navikao čekati me u autu dok sam ja u klinici. U stanu neće ostati sam. Eto …zlo počelo polako rasti, situacija bezizlazna…
Nazivam par poznanika. Oni mi možda mogu pomoći, ali ne znaju odmah kako …javit će se kad doznaju.
A vrijeme prolazi.
Netko mi zvoni na vratima. Otvorim i vidim poštara i susjeda Ivana koji stanuje u stanu u dvorištu.
Poštar mi je donio pismo, veliki omot, a Ivan mu je pokazao gdje stanujem. O osječkim poštarima već sam pisao, a o Ivanu ću sada.
Pozovem ga u stan i iznesem mu problem.
-Ma nema problema, pa ostat ću ja sa psom. Samo zašto bi išao taksijem, kad ti je tramvaj ispred nosa i vozi ravno do klinike.
U pravu je Ivan! Ali ja se nisam 40 godina vozio tramvajem, a u međuvremenu se štošta izmijenilo.
I dobro …kartu sam uspio kupiti, našao mjesto za sjesti, u tramvaju toplo, ugodna glazba.
I mogu razgledati predivne secesijske fasade, što iz auta nisam mogao. Mogu snimati fotoaparatom i ne moram paziti na promet. Milina.
Prva postaja je glavni trg u Osijeku …Trg Ante Starčevića u Gornjem gradu.
Gornji grad je urbano središte Osijeka. Ondje je glavni gradski trg trokutnog oblika …Trg Ante Starčevića. Gornji je grad izgrađen najvećim dijelom krajem 19. i početkom 20. stoljeća, pa ga karakterizira arhitektura historicizma. Najistaknutija građevina je župna crkva sv. Petra i Pavla, građena 1894. do 1899. u neogotičkom stilu, prema projektu njemačkog arhitekta Franza Langenberga, a na poticaj biskupa Josipa Jurja Strossmayera.
U blizini je neoklasicistička Palača županije (1834.-1846., arhitekt N. Hild), te Hrvatsko narodno kazalište s elementima pseudomaurske arhitekture. Od baroknih građevina može se istaknuti kapucinski samostan (1706.-10.) s crkvom sv. Jakova (1723.-27.), te manja crkva sv. Roka, kojoj je naknadno početkom 19. stoljeća dodan pročelni zvonik.
Kapucinskom do Europske avenije.
Osječki se Gornji grad ponosi vrhunskom arhitekturom secesije. U tom je pogledu značajna Europska avenija, reprezentativni bulevar nanizan raskošnim secesijskim zdanjima podignutima za osječke industrijalce i ugledne građane početkom 20. stoljeća. Od zgrada u blizini, najoriginalnije secesijsko ostvarenje je Kino Urania, djelo arhitekata Viktora Axmanna iz 1912. godine, te zgrada pošte iz iste godine.
Bogata povijest Osijeka, vidljiva iz tramvaja. Tako stižemo do Tvrđe
Gotovo u idealnom središtu grada smještena je Tvrđa. Kasnosrednjovjekovni Osijek izgrađen je na njenom širem području. U povijesnim vrelima Osijek se prvi put spominje u ispravi hrvatsko-ugarskog kralja Emerika 1196. godine, i to u mađarskom izgovoru Ezek.
Znajući dobro stratešku i prometnu važnost Osijeka, zauzeli su Turci Osmanlije Osijek 1526. godine i gradom upravljali 161 godinu. (Tvrđa je oslobođena od Osmanlija u petak 26. rujna 1687. godine, pa danas na taj spomen petkom zvone osječke crkve u 11.00 sati.)
Tvrđavu su, po uzoru na nizinske nizozemske utvrde, austrijske vlasti planski gradile od 1. kolovoza 1712. do 1722. kada je, uglavnom, dovršena, iako su gradnje manjega opsega nastavljane do 60-ih godina 18. stoljeća.
Nakon tvrđe, prelazimo cestu koja vodi u Baranju preko mosta Franje Tuđmana. Imalo bi se puno toga još pisati, ali moram ostati u okviru od tisuću riječi, jer je šefica nepopustljiva.
Tramvaj stane gotovo pred vratima klinike. Terapija traje desetak minuta, pa žurim nazad. Zanima me kako su Ivan i Čuko proveli vrijeme druženja.
Kod njih bilo sve u redu. Ivan čitao, Čuko spavao kako to već priliči, a ja obogaćen za jedan ugodan doživljaj u Osijeku.
I sadržaj pisma koje mi je poštar donio, a koje u žurbi nisam stigao ni otvoriti …jako me obradovao. Naš suradnik Alfred Matijašević iz Strušca poslao mi je kalendar Župe sv. Ane iz Osekova. Predivne fotografije u njemu. Čije? E to ne morate pitati …pa Alfredove naravno!
Izgledalo zlo na početku dana, ali po pravilu iz naše priče „Nečemu je dobro“ pretvorilo se u više nego dobro.
Želiš li i ti doznati pouku priče pročitaj ju …ovdje!