Pjesma je oduvijek ljude dirala u srce, sjećala ih na drage ljude, na trenutke kad su bili sretni.
Nešto zakašnjelo ali izvrsno izvješće s «Večeri hrvatske pjesme u Dortmundu»/10.11.2012/
tekst i foto: Jadranka Gradac
Dva zbora, dvije violine, klavir, sala prepuna nasmijanih gostiju i po prvi put premalo stolica. Iznenađenje! Matica hrvatska za Ruhrsko područje kao organizator sretna zbog dobre posjećenosti s jedne strane, a sa druge strane rastrčana u potrazi za stolicama.
Prisutni ljubitelji hrvatske pjesme bili su prvo počašćeni nastupom dvaju zborova iz Dortmunda i Wupertala. Dortmundski zbor Matice hrvatske je poseban po tome jer je mješoviti zbor odraslih i djece pod vodstvom gospodina Krešimira Veselića. Wupertalski zbor vodila je gđa Peulić koja nas je nagradila prekrasnom vokalnom solo izvedbom vlastite pjesme u pratnji gospodin Peulića na klaviru. Glas koji se pamti. Kad bi ove riječi na papiru mogle pjevati…čuli bi ste tu ljepotu…
Gospodin Baf nas je svojom klavirskom pratnjom dalje vodio kroz program pjesama koje smo srčano svi zajedno pjevali. Voditelji zborava gđa Prlić i gospodin Veselić pridružili su se svojim violinama.
Počeli smo s pjesmom NEKA CIJELI OVAJ SVIJET…meni je odmah zagrebački mjuzikl kazališta Komedija u uhu i pred očima s nezaboravnom…..Sandom Langerholz u ulozi domaćice Nine Filipovne…
A tekst ….»Znam negdje mjesta ima na svijetu kojom živimo mi, još negdje sunca ima gdje postoje još sni. ….pa refren…. Neka cijeli ovaj svijet još sja u suncu, neka naša zemlja sva postane sretna! Neka cijeli ovaj svijet zove se bajka zelena i mirisna, cvjetna sva i nevina livada iz sna! Plam topli negdje tinja, sjaj dobre zvijezde seže do nas, još pravih ljudi ima što vjeruju u spas. Neka cijeli ovaj svjet....
I sve se to dogodilo u sali Auslandsgeselschafta NRW u Dortmundu. Zagrijalo nas je naše sunce, bili smo sretni, svijet je bar tih par sati postao bajka, livada iz sna …