MOJI ENGLESKI DANI
piše: Ana Kolak
Eastbourne/ Evo, nakon skoro 10 mjeseci u Engleskoj pišem moje zadnje pisimo. Zadnji tjedni su bili jako lijepi.
Sretna sam što sam dobro odradila ispite. Čini mi se da nisu bili loši ali ću rezultate dobiti tek za otprilike dva mjeseca.
Pošto su ispiti napokon gotovi ovo preostalo vrijeme je jako opušteno! Nismo imali puno zadaće i na nastavi isto nije bilo preteško.
Svake godine cure i dečki iz mog godišta (year 12) nastupaju u školi s kazalištem. Meni se ta ideja vrlo svidjela, osim toga onda nekoliko sati otpadne za probe pa ne moramo ići na nastavu.
Kazalište je bazirano na engleskoj seriji “Allo ‘Allo” jednoj jako smiješnoj komediji. Ja sam dobila glumiti francusku konobaricu Yvette. Svaki dan smo imali probe po cijeli dan. Ali dan prije prve predstave jos uvijek su puno njih zaboravljali tekst i nije išlo dobro.
Onda, jučer na dan premijere već smo se rano ujutro našli da postanemo sigurniji i da bi predstava bila dobra te večeri.
Oko 5 sati po podne smo već oblačili u kostime. Tri cure su pomogle kod šminkanja, Katie, Ellie i Maddy, da bi izgledali dobro za nastup.
U 7.30 sati je trebalo početi. Iza bine smo svi bili jako uzbudjeni! A najviše Luke, koji je imao glavni part i tako i najviše teksta.
Ali kad je napokon počelo sve je išlo super i publika je se smijala vicevima što je bilo najvažnije. U sredini predstave se desilo da je Laura, koja je glumila francuskinju Michelle, zaboravila tekst i pola scene se tako izgubilo. Ali, publika nije ništa primijetila tako da smo svi bili opušteni!
Na kraju su svi pljeskali a mi smo bili sretni što je uspio prvi nastup! Nakon predstave, ravnatelj škole me čak i pohvalio kako sam dobro odglumila. Bila sam vrlo zadovoljna.
Danas na večer je opet biti nastup, kao i u petak. Ali proba za nas tek počinje u 4 sata tako da imamo dosta dana slobodno. Kasnije, je “Interhouse tennis”, znači – tenis između kuća škole u kojem ću ja igrati u paru s Lizzie. Nadam se da ću dobro odigrati za svoju kuću Nugent House!
Pomalo pakiram stvari, u subotu idem kući. Jako sam tužna. Iako se veselim opet ići u školu u Berlinu i biti kod svoje obitelji, ali, falit će mi Eastbourne College i svi ljudi u njemu.
Ne mogu realizirati da svoje prijatelje ovdje najvjerojatnije dugo neću vidjeti a neke možda i nikada vise.
Ali, ne bih o tome još razmišljala nego pokušavam još uživati u zadnjim danima ovdje.
Nikad do sada nisam u jednoj godini doživjela tako puno, srela toliko sjajni ljudi, naučila toliko o jednoj drugoj kulturi ili nosila uniformu u skolu!
Vrlo sam sretna što sam se usudila doći ovdije i ako je bilo nekada teško, osobito na početku. Nikad necću zaboraviti vrijeme u Engleskoj i svakome tko ima tu priliku bih to jako preporučila!