Piše: Armin Pohara
Dolazi sezona vjerskih praznika. Vrijeme kada se na trenutak okrećemo i obraćamo Bogu. Vrijeme kada se okupljamo oko svojih najdražih kako bi izrazili zahvalnost i sreću jedni drugima i podijelili radosne i magične trenutke zajedno.
No nešto se neobično desilo sa načinom na koji to radimo, nešto sto je dovelo u pitanje i sam smisao ove dobronamjerne ideje kojoj su se i nevjernici rado odazvali.
Moderni zapadni svijet je to obraćanje uglavnom sveo na nerazumno kupovanje poklona svojim najbližima i najdražima. Nekim nevjerojatnim čudom uspjeli smo svu ovu šarenu svečanost svesti na frustrirajuću trku za nepotrebnim besmislicama. Ljudi obezglavljeno jurcaju po SHOPING CENTRIMA kako bi potrošili novac koji nemaju. Zadužuju se nepoznatim bankarima kako bi bili nalik svima drugima koje i onako više ne vole.
Živimo vrijeme KAPITALISTIČKOG BOŽIĆA.
U vremenu i prostoru kada su ovi praznici ne samo LEGALIZIRANI, već naveliko reklamirani i komercijalizirani i postali neka vrsta građanske obveze, izgubio se onaj topli nježni duh koji je svemu davao puni smisao.
Nekim nevjerojatnim dramskim zapletom, ja se sa mnogo ljepšim osjećanjima prisjećam Božića iz vremena kada je religija bila privatna stvar i kada smo se pravili da se krijemo od budnih očiju partijskih drugova.
Ta mala i uglavnom bezopasna pobuna prema dosadnim i nepotrebnim moranjima, punila nam je srca veseljem i sjala lica širokim osmjesima.
Još me je sretnijim činila činjenica da mada i sam ne pripadam toj vjeri mogu da osjetim i razumijem divnu poruku zajedništva koja nadilazi sve i sve čini ljepšim. Dijelili smo to sa svima kao znak iskrenog poštovanja uzdižući te bezazlene različitosti do mjesta gdje sve opet postaje jedno. Tako je Isus postao moj vječni drug i dio mene.
U tom SOCIJALISTIČKOM BOŽIĆU ja sam se puno bolje osjećao i snalazio, dok sam istovremeno gunđao i pisao protiv licemjerja jednopartijskog bljedila.
Meni je strana ova materijalizacija DUHA. Ova rasprodaja BOGA i njegovog svođenja na jeftine figurice MADE IN CHINA.
Otac bi ubrao bor.Montirao bi ga u kut u manji ulazni prostor u kuću. Uz jedan zid je stajala starinska kredenca. Na drugom ogledalo i vješalica za odjeću.Ispod toga neka drvena klupica. Bor bi se najprije poškropio razmućenom i gušćom otopinom ugašenog vapna i vode. Iglice bora bi tada pobijelile. Mi djeca smo kitili krošnju jabukama, orasima i bajamama koje smo umotavali u sjajnu foliju. Dosta toga bi omotali u raznobojne i sjajne papiriće od bombona, koje smo sakupljali tijekom čitave godine, pa su i izgledali kao -najljepši bomboni. Uz to, na grančicama bi štipaljkom bila prikačena pokoja staklena ptičica,… Read more »
Da pravo kažem.. u mom djetinjstvu se ni ne sjećam osim jaslica,nekih paketića ispod Božićnog bora,susjedi su darivali jedni drugima nešto od kolinja,po koju mesnu kobasicu,krvavicu sa salom,čvarke neki i po komad mesa..Bili smo sretni kada smo dobili mi djeca po koju vestu ili cipele još prije Božića,dodatno veselje je tek nastalo, kada se za, Tri kralja skidao pecivni nakit i ti svileni šareni bonbončići različitih boja i ukusa sa Božićnog bora.Da to su bila ta vremena za koje kažemo da se ih rado sjećamo a trajala su skorom viječnost. Paketi i paketići i razni drugi pokloni su tek stizali,od… Read more »
Još i danas se sječam bakinoga bora..kojeg smo mi djeca obgledavali i doživljavali također, poput jednog od važnijih božanstvenih događaja i njezinih svilenih šarenih bombona,domaćih i kolača..tu i tamo na bor je objesila po kojega Anđela.
I svi smo bili veseliji i radosniji,za razliko od danas mnogih.
Istina da pokloni ne cine Bozic ali ni kicenje jelke sa Isusovim rodenjem nema nista veze a cine to svi,samo rodenje njegovo je bitno i okupljanje cijele familije povodom njegova rodendana,ali o jao si ga nama kada se svuda to zaljeva alkoholom i familija koja se inace cijele godine ne vidi i ne podnosi(kod pojedinih)odjednom je na okupu i svi pokusavaju da bude sve u redu,stres…zato je cijela godina tu da se nesto dobroga ucini ili pomogne a okupljanje za Bozic trebala bi biti jedna lijepa zavrsnica gdje se covjek osjeca ugodno u krugu svoje obitelji bez poklona ili sa… Read more »
gospodine bašić, niste trebali prestati, trebali ste samo suziti krug ovih za poklone
Uz ozbiljnu primjedbu: nisam slavio božić prikriveno, jer nije(!) bilo potrebe za tim (a 50-ih godina se ne sjećam)
a na neozbiljan način:
nisam podlegao kapitalističkom božiću
nekada sam svima kupovao poklone, pa kad sam skužio da meni ne kupuje nitko, prestao sam i ja!