BAKA KATA I INTEGRACIJA

Iz naše arhive/ objayljeno 11.12.2012.

napisao: Emil Cipar
-Bite šen …domaći kolač …pazite vruće je!

Nudi tako baka Kata svoju snahu Gertrudu vrućim krofnama s kojih još curi, vruća svinjska mast.

-Danke, danke …aber ich darf wirklich nicht mehr. Ihr seid alle so nett, aber meine Linie… odgovara ova s vidljivo nametnutim osmijehom, kojega ima na licu od kada je prešla granicu.

Prezire Gertruda sve što je slavonsko. Prezire slavonsku gostoljubivost, slavonski doručak, slavonski ručak, piti šljivovicu iz boce… kulen, krvavicu, švargl, čvarke…

Svega joj je bilo dosta već prvi dan te jeseni krajem 70-tih kada su prvi puta posjetili domovinu njenog muža Marka.

Prezire, ali ne smije si dopustiti da se to primijeti. Mora glumiti oduševljenost …ne smije razočarati svoga Marka koji to tako sve voli i o čemu priča svaki dan.

Dvije godine su u braku i nemaju još djece. Bit će …ima vremena.

Baka Kata bi tako rado imala unuka. I ona glumi kako je oduševljena snahom Njemicom, jer ne bi htjela razočarati sina Marka.

Nedjelja je …dan poslije svinjokolje. Svinjokolje u Slavoniji. Dan kada su svi sretni, jer ima se što pojesti, a bit će i za poslije. Ima se s čim ponuditi gosta.

A gost iz Njemačke nije baš oduševljen i ne može shvatiti kako se netko veseli klanju svinja, debeloj slanini, topljenoj masti, čvarcima. Izgleda joj sve to primitivno, barbarski… I ne može shvatiti kako će cijeli život biti vezana uz muža koji svemu tome pripada.

Bilo je to krajem 70-tih, rekoh. Gertruda i Marko su i danas sretno oženjeni i žive u Đakovu. Oboje su u mirovini …u Đakovu imaju kuću.

Njihova djeca …Adam, Josipa i Michaela su u Njemačkoj …oženjeni, udani …imaju svoju djecu i posjećuju roditelje kad god se ukaže prilika.

Razgovaram s njima ove jeseni u dvorištu njihove kuće u Đakovu. Gertruda priča dovoljno dobro hrvatski, ali razgovaramo na njemačkom. Nismo se vidjeli od krstitki njihovog sina Adama prije 31 godinu.

-Ja ne mogu shvatiti kako smo mi izdržali zajedno 34 godine. Ponekad mi je bilo svega previše. Srećom Marko ima dobru narav i puno razumijevanja, a i ja sam se privikla na stvari koje prije nisam mogla zamisliti.

Ponuđen sam salenjacima (salericama) i kavom. Salenjake je pravila Gertruda, a kava je iz kaffee-maschine …Marko tu najviše voli.

-Integracija na stolu …primjećujem.

-Joooj nemoj mi i ti sada s integracijom! Tu riječ ne mogu ni čuti! Da mi je samo znati tko ju je izmislio …Marko će, a Gertruda se slatko nasmije.

-Pa kod vas je u potpunosti uspjela. Vi ste se integrirali koliko vidim. I drago mi je zbog toga …kažem.

-U čega smo se to mi integrirali, kada i kako? Mi smo samo živjeli, radili, odgajali djecu… ratoborno će Marko …nismo mi nikoga slušali.

–Pa jeste Marko! Slušali ste! Bilo vam je važno ostati zajedno po svaku cijenu. Mislim da ste uspjeli. Evo …živite u Hrvatskoj, sretni ste…

-Znaš nije bilo lako. Znaš kako je to bilo udati se za stranca …tada 1979. I još katolik k tomu. S vremenom je slabio kontakt sa bivšim prijateljima, rodbinom… I kod mene i kod Marka.

-Pa oslabio bi kontakt sa bivšim prijateljima tako i tako. To je prirodni slijed stvari.

-To sada znamo i mi. Ali tada je to bilo ponekad užasno. Kada je Adam trebao poći u školu …brak je bio na rubu propasti. Oboje smo bili u krizi identiteta …nismo znali kamo pripadamo. Već smo živjeli odvojeno i skoro… da i skoro se ljubav pretvorila u mržnju. Počeli smo borbu za Adama …kome će biti dodijeljen.

-I kako ste to riješili?

-Pomogla baka Kata, moja svekrva, jaaako mudra žena, žena koju do tada nisam mogla smisliti, jer je nosila staru slavonsku nošnju i nije htjela prihvatiti ništa novo.

-E jesam bio budala. Poludio sam jer mi je Gertruda rekla kako će Adam ići u evangelističku školu, koja je bila najbliža tada. Ma nema šanse rekoh. Moj sin će biti katolik kao i ja i moj ćaća…

Danima nisam mogao spavati. Otišao u hotel… na poslu pravio greške, imao sudar s autom, poludio …što da ti pričam.

-I kako je baka Kata pomogla?

-Čula ona što se događa. Znaš naš svijet …ne možeš to prikriti. I došla baka Kata u Njemačku. Došla autobusom.

-Jednoga dana netko mi zvoni …Otvorim …na vratima nepoznata žena …nastavi Gertruda. I ta žena mi padne u zagrljaj. Tek onda shvatim da je to moja svekrva, presvukla se, ošišala se …izgledala sasvim drukčije.

Ostali smo dugo zagrljeni, a onda ju uvedoh u stan. Adam je vikao …oma, oma …baka, baka… i skakao od sreće.

-Nazove me Gertruda i hladnim glasom mi kaže da moram doći k njoj odmah. Dobila je pismo od odvjetnika i prije nego što bilo poduzme mora razgovarati sa mnom. Požurim, jer mi je već bilo dosta natezanja sa njemačkim zakonima.

Kad me šlag nije strefio! Vidim moju mater u stanu. Ostao bez riječi. Možeš li ti to zamisliti …moja mater, koja u životu nije bila dalje od Osijeka, došla u Njemačku. Sama!

-Kako si Marko? …upita me.

-E jebiga kako sam. Zanijemio ja …Adam me zagrli i viče papa, papa… Gertruda gleda u pod, a mater čeka odgovor.

Sjednem na kauč. Mati sjedne do mene i zagrli me. Gertruda sjedne pored i zagrli nju, a Adam nam se ispruži na koljenima.

-Sine …znam ja da vi niste vjenčani u crkvi, da Adam nije kršten, da je Gertruda druge vjere. Sve su meni to odmah rekli. Samo sine …zar je to toliko važno, pa se morate rastajati?

-Šutimo svi. Napeto! Adam ustane i donese mi darove koje je dobio od bake. Bilo tu svega, ali primijetih odmah jednu moju sliku koju je mater držala uramljenu u svojoj sobi. Bila je to slika napravljena na dan kad sam ja primljen u pionire. Marama oko vrata, na glavi kapa s petokrakom.

-Uzeh sliku u ruke.

-Moj sine. Nikad ti to nisam rekla. Nije važno koje je vjere je tko. Važno je to da se vi volite, a sve ostalo će se prilagoditi tome. I ja sam bila …onako malo na svoju ruku, al’ ja sam mogla biti. Udala sam se u selo, par kuća dalje, pa se nismo nikud ni micali. Dobro je da si ti otišao u svijet da ne ostaneš blentav.

-Ali mama pa znaš kako ti izgleda u selu. Gertruda nije katolkinja, nismo vjenčani u crkvi Adam nije kršten…

-Odgojite vi njega da on bude kršćan, čestit čovjek, a kad naraste može se sam krstit. A što selo priča briga vas. Evo i ja se presvukla, ošišala kosu, pa se selo valja od smija. A briga mene. Tvoj otac kaže …ako će pomoći našoj djeci …radi šta hoćeš.

-I eto …ja ostao u stanu, rodile se i kćeri, selo prestalo lajat’ …umorilo se. Kad je otac umro, mater došla ovdje, mi napravili kuću u Đakovu, al’ ona ostala s nama u Njemačkoj dok nismo otišli u mirovinu. I eto …prošle godine je umrla …ovdje kod nas.

-Mama je bila hrabra i razumna žena. Ona se žrtvovala ismijavanju sredine u kojoj živi samo zbog nas. Tko ne bi volio takvu ženu …dodaje Gertruda.

-A kako vi izlazite na kraj sa sugrađanima?

-Kako je baka rekla …briga nas …hoćeš-nećeš. Tko je dobar s nama i mi smo s njim. Malo putujemo, ali uglavnom smo ovdje u Đakovu.

Neću komentirati …ostavljam vam da zaključite sami, ako mislite da je zaključak potreban.