SUSRETI
piše: Ankica Karačić
I konačno, nakon dan i pol …što leta, što čekanja …stižemo na odredište u našu prvu bazu, jedan 20-katni hotel. Kad tamo …gle čuda! …Odbor za doček …staro društvo sa prijašnjih izložbi iz Seula. I to …točno u ponoć po Kineskom vremenu. Upitah ih …što radite tako kasno …zašto ne spavate?
-Čekamo na vas ..rekoše.
-Kako …pa ja nisam nikome osobno javila da …i kada dolazim.
-Vidjeli smo iz programa i znali smo kada dolaziš zato smo ti pripremili mali doček.
Pomislim u sebi …ovi nisu normalni , a i ovi nikada ne bi imali šanse raditi u hrvatskoj diplomaciji, jer njima i kad javiš …ne dođu.
U odboru za doček, pored domaćina Kineza bili su: Arvydas iz Litve, Igor Andrykin iz Ukraine, njegova supruga Elena Tkačenko, staro društvo iz Koreje, Švedske, Libanona i Maroka. Zatim Korejanci koji žive u Kanadi. Nažalost neki su nedostajali jer recesija je učinila svoje tako da mnogi koje smo očekivali nisu došli jer nisu uspjeli resiti financijsku konstrukciju.
Konačno …poslije ispijanja njemačkoga piva, otišli smo na spavanje. Za mene će sutra biti vrlo uzbudljiv dan. Ne zato što je sutra dan kada se otvara izložba, na kojoj ja iman specijalnu ulogu pojaviti se (iako Sam okorjela Sremica), u 100 godina staroj šokačkoj nošnji zlatari, nego što ću se sresti sa mojom Anom koja je stigla prije mene.
Iz Novoga Sada, 1970 godine, poslije završene Srednje škole za primijenjenu umjetnost …Odsjek tekstil …tri su modne kreatorice Sandra, Ankica, i Slava …zaposlile se u Itexu-Ilok u Iloku.
Ankica Perge to sam ja, Sandra se nije dugo zadržala u Iloku, udala se u Zagreb, a Slava je, kao i ja, popila previše iločke vode i ostala u Iloku zauvijek . Po mom mišljenju …što se struke tiče Slava i ja smo bile …tu negdje blizu. Ona je bila bolji učenik u teoriji, a meni je više ležala praksa. Što se tiče slikanja bila je ispred mene budući je bila Novosađanka a ja sam došla iz provincije u tada …za mene veliki grad.
Moja Ana je Slavina kći.
Kad smo mi završili u Njemačkoj 1991 godine, Anini roditelji sa troje djece su završili u prognanstvu u Zagrebu.
Starija dva brata su postali naši poznati padobranci Hrvoje I Dado Sladetić. Ana je završila u Zagrebu Likovnu akademiju i upisala postdiplomske studije. Upravo nakon povratka iz Kine postala je asistent na akademiji.
Bila je proglašena za top-studenta i dobila stipendiju od predsjednika. Njen zaručnik Miran Šabić je otprilike istih kvaliteta kao I Ana. Zbog njihovih talenata predložila sam organizatoru da ih pozove na izložbu, što su oni i prihvatili.
Eto sada znate tko je Moja Ana!
U jutro 28. studenog. Dan izložbe. Ja sam već na doručak došla obučena u moju zlataru, jer je poslije doručka otvaranja izložbe.
Na doručku u dalekoj Kini, konačno se srećem sa Mojom Anom i njenim Miranom. Ni sada ne mogu Opisati moje osjećaje. Bila sam jako tužna a i ujedno jako sretna. Bila sam tužna što tu sa mnom nije moja školska kolegica, koja je tu po svom talentu mogla biti, a bila sam sretna …kad tu nije Slava da je tu njena …a ujedno i Moja Ana.
Dodatak priči …bez komentara:
Dva tjedna nakon moga povratka iz Kine javili su mi se iz Hrvatskog veleposlanstva iz Pekinga i zamolili me da im se i idući put kada budem gostovala u Kini javim.
A evo šta na to sve kaže Ana:
Ankica i Ante Karačić preporučili su nas da kao mladi hrvatski umjetnici udruzi 21 ICAA (International Creative Artist Association) sudjelujemo na izložbi „The First New Expression of World Art“ NEWA u Kini. Izložba se održavala u kineskom gradu Zhengzhou u provinciji Henan. Na izložbi su se predstavili umjetnici iz 27 zemalja. Ana Sladetić se predstavila sa radom „Molitva“, u tehnici pastela, a Miran Šabić sa radom „Otac“ u tehnici tuša na papiru. Izložba se svečano otvorila 29.11. 2011. u Zhengzhou Muzeju likovne umjetnosti, koji je dio Henan Muzeja.
Velika je čast bila sudjelovati na tako značajnoj izložbi u jednom od najznačajnijih muzeja u Kini. Srdačno smo ugošćeni. Ovo je bila prva izložba međunarodnog karaktera u toj provinciji. Organizatorima je bilo od iznimne važnosti da smo došli, da smo upoznali i vidjeli tradicionalno slikarstvo i kaligrafiju na koju su ponosni. Pošto smo ponijeli kataloge i prospekte o Hrvatskoj, razmijenili smo značajnosti o kulturi življenja i umjetničkog rada na ovim prostorima.
Osim za samu izložbu, uspjeli smo odvojiti vremena i za razgledavanje bogate povijesti Henan provincije, koja je najmnogoljudnija provincija u Kini sa gotovo 100 milijuna ljudi. Posjetili smo budistički „Sha-o-lin hram“ u Song planinama koji je kolijevka borilačke vještine Kung fu. Također, pored grada Louyang, tik uz poznatu „Žutu rijeku“ posjetili smo sveto budističko mjesto na kojem je u stijenama isklesano preko sto tisuća reljefa Bude. Najmanji reljef Bude ima svega dva centimetra dok najveći ima preko četrdeset metara. Po završetku izložbe otputovali smo se u Peking gdje smo posjetili „Zabranjeni grad“, palaču u kojoj su stoljećima živjeli carevi Kine. Uživali smo u nepreglednim trgovima i prekrasnim građevinama te parkovima Zabranjenog grada koji do unazad nekoliko godina bio zatvoren za javnost. Također posjetili smo Tian An Men trg koji je posvećen komunističkom vođi Mao Ce Tungu, koji je ujedno i najveći kineski trg. Zadnji dan putovanja posjetili smo „Kineski zid“ u mjestu Ba-da-ling. To je najpoznatiji dio kineskog zida jer je prvi restauriran i otvoren za javnost.
Ovo putovanje i izložba pokazali su nam da se trudom i radom otvaraju velike mogućnosti te su nam velika inspiracija za daljnje umjetničko razvijanje. Također, uspostavili smo kontakte sa umjetnicima iz cijelog svijeta, te smo pozvani na izložbe u Seulu te Hong Kongu narednih godina.
Ovo je bio nastavak priče SVIJET JE MALI A ILOK VELIKI