piše: Božica Jelušić
Prevrćem u glavi listove nevidljive slikovnice: divlje guske od pocinčanoga lima na jezeru u GOESU, smeđu trsku, napupalu magnoliju pod ledenom kišom, miris tople čokolade i kolačića s cimetom u nekom malom, toplom restoranu …
Potom staru opatiju u Middelburgu, njen uznosti toranj prozvan DUGAČKIM JANOM, bravure u kamenu na pročelju Gradske vijećnice, kolutove belgijskog sira na tržnici, velike poput kotača starinskih dječjih kolica, dućane pune kožne i vunene odjeće, maštovita božićna drvca od ukrštenih i prepletenih grančica, dašćica, kartona.
Vidim napeto lice ALKARA, napola uzdignuta u sedlu kamenog konja, koji vrškom koplja gađa visoku božićnu zvijezdu u sivom satenu neba. Na stolu su dimljene skuše, ružičasti losos, mekani integralni kruh, rajčice, narančin sok. Blago meni u blagdanu bez prestanka, kad nam je dano blagost blagovati i ni na kakvo zlo, tugu, poharu i nevolju ni misliti, dok sretna glava tone u mirisni jastuk i plovi snovitim prostorima, očiju širom zatvorenih …