Koliko se svijet mijenja i koliko u njemu padaju moralne vrijednosti, dokazuje i činjenica da su u “partizansko” vrijeme bravari, željezničari, rudari, tipografi, šegrti i školnici imali više klasne svijesti nego današnji politolozi, leksikografi, inženjeri, liječnici, humanisti i humoristi, koji se “profesionalno” bave politikom.

Trivijalnost, gramzljivost, častohleplje, neosjetljivost za druge i drugačije, materijalizam, manipulativnost i egomanija, vladaju političkom i društvenom scenom. Svaka je načelnost isključena u ime probitačnosti.

Pojam “neprincipijelnih koalicija” jedan je od takvih odraza moralnog pada i općeg beskičmenjaštva.

Što je to “odgovornost za riječ”? Što je čast, što viteštvo, što domoljublje bez osvetničkih strasti i umatanja u barjake, bez podvriskivanja na stadionima i avetinjskih poklika na trgovima?

Gdje je zavičaj kao “antropološko mjesto”, gdje su Vjera, Ufanje i Ljubav, izvan religijskog znakovlja i ljute protimbe?

Tko su danas stupovi društva, moralne uzdanice, primjeri generacijama?

Kome dajemo vjeru, u koga polažemo nade, dok se pred nama već otvaraju ponori i vrata “tamnoga vilajeta”.?Jesmo li doista “razvlašteni od sebe” i vlastite budućnosti, stavljajući svakoga dana odluke o njoj u posve pogrješne ruke? Oni koji daju nadu, nekada daju više od kruha svakidašnjega.

Ma koliko bile porazne spoznaje o “prolaznosti slave svijeta”, zadatak nam je promisliti, nad svakim imenom, svakom ponudom i svakim obećanjem.Ili prema Cioranu: “Da bismo živjeli, da bismo samo disali, valja nam učiniti sumanuti napor kako bismo povjerovali da svijet ili naša poimanja sadrže temelj neke istine”.

Sapienti sat.

B.J. 2014.