ZGODA O RIJEČIMA I JEZIKU
piše: Božica Jelušić
Ne znam jeste li čitali moj američki putopis “OKRHAK KONTINENTA”, no u njemu ima i jedna zgodna zgoda o riječima i jeziku.
U doba prvog iseljeničkog vala, naši su ljudi uglavnom radili teške poslove, u rudnicima, čeličanama, građevinarstvu.
Kod kuće bi ostajale žene i djeca, brižno skrbeći o muževoj zaradi. U to vrijeme, također, po malim gradićima išli su putujući trgovci, “kramari”, s koferima i pokretnim štandom, prodajući robu od vrata do vrata.
Odlazeći na posao, jedan “naš” tako upozorava ženu da nikako ne pušta trgovca u kuću i ne kupuje od njega, već da se obrani rečenicom:
-Notta spika Ingliš!
Dakako, trgovac dolazi. Pokušava ući u kuću, otvara kofere, nudi, nagovara. Žena uporno ponavlja svoju “mantru”….”Notta spika, notta spika”.
Obeshrabren, trgovac potrpa robu u kofere, zatvara ih i pogružen izlazi iz dvorišta, ostavljajući ulazna dvorišna vrata otvorenima. U tom času čuje se s trijema bijesna bujica:
-Who d’you think you are? Why don’t you shut my door, you stupid fool?
Rezignirano se okrenuvši, trgovac preko ramena kaže domaćici:
-Notta spika English, M’em!
Eto, pametnom jedna dosta, a onog drugog ni tisuću ne uvjeri!